Panel rasprava „Istina se plaća tužbom – udruge i novinari pod pritiskom", održan u petak 20. veljače u Dnevnom boravku Društvenog centra Rojc u Puli, pred punom dvoranom otvorila je važan razgovor o rastućim pritiscima, prijetnjama i strateškim tužbama kojima se pokušavaju ušutkati oni koji se zalažu za javni interes i zaštitu okoliša.
U uvodnom dijelu panela dr. sc. Kruno Kardov, sociolog i istraživač, predstavio je analizu pritisaka i financiranja okolišnih organizacija, a u panel raspravi koju je moderirala Chiara Bilić, novinarka i dopredsjednica Hrvatskog novinarskog društva, sudjelovali su Diana Kesonja, zamjenica pučke pravobraniteljice, Dušica Radojčić, predsjednica Saborskog odbora za zaštitu okoliša, Enes Čerimagić, pravnik Zelene akcije, te Maja Sever, predsjednica Sindikata novinara Hrvatske i Europske federacije novinara.
Ključna poruka panela jasna je i zabrinjavajuća: okolišne organizacije i novinari koji štite javni interes suočavaju se sa sustavnim pritiscima – od SLAPP tužbi i mobilizacije državnih inspekcija, preko fizičkih napada i medijskih blokada, do kronične financijske marginalizacije. Istovremeno, mehanizmi zaštite su nedostatni, a prostor za demokratsko sudjelovanje javnosti u odlučivanju o okolišu sustavno se sužava.

Analiza otkriva alarmantan sustav pritisaka i marginalizacije
U uvodnom dijelu panela dr. sc. Kruno Kardov, sociolog i istraživač, predstavio je opsežnu analizu stanja okolišnih organizacija civilnog društva u Hrvatskoj. Podaci o financiranju otkrivaju sustavno zanemarivanje okolišnog sektora. Dok područja sporta, socijalne skrbi i kulture zauzimaju 60-80% godišnjih izdvajanja za udruge na nacionalnoj razini, udio sredstava za okolišne projekte kreće se između samo 0,5% i 1%. Ministarstvo zaštite okoliša izdvaja tek 0,08%, a Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost samo 0,4% ukupnih državnih sredstava za programe civilnog društva.
Posebno je zabrinjavajući pad podrške nakon ulaska Hrvatske u EU: dok je prije 2013. Ministarstvo zaštite okoliša podržavalo do 51 organizaciju godišnje, danas samo jednim natječajem godišnje podržava u prosjeku samo 5 organizacija. U razdoblju 2014.-2019. projektno su financirana u prosjeku samo 4 radna mjesta godišnje u okolišnim organizacijama, dok je medijan za ostale sektore bio 49. Kardov je istaknuo da su sredstva uglavnom usmjerena prema uslugama, obrazovnim aktivnostima i volonterskim akcijama čišćenja – ne prema zagovaračkom i nadzornom djelovanju koje je ključno za zaštitu javnog interesa.
Analiza je dokumentirala i konkretne oblike ciljane represije: SLAPP tužbe, mobilizaciju državnih inspekcija kao sredstvo pritiska tijekom javnih kampanja, fizičke napade na članove ili volontere, pokušaj preuzimanja organizacije, sabotažu i uništavanje imovine, uskraćivanje financijskih sredstava zbog javnih kampanja te stigmatizaciju i simboličko nasilje – koje su doživjeli svi ispitani OCD-ovi i inicijative.

Panel rasprava: Pitanja koja otkrivaju sustav pritisaka
Slučaj Srđ: Osam godina sudskog postupka i tužba protiv države kao ucjena
Enes Čerimagić, pravnik Zelene akcije, detaljno je opisao slučajeve koji pokazuju kako kombinacija pravnih, političkih i medijskih pritisaka funkcionira u praksi. Govoreći o građanskoj inicijativi „Srđ je naš" iz Dubrovnika, iznio je potresne podatke: tri osobe iz Zelene akcije tužene su i već osam godina traje sudski postupak uz ogromne troškove koji organizaciji predstavljaju egzistencijalnu prijetnju. Povod je bio što su na sudu dokazali da je Rješenje u postupku Procjene utjecaja na okoliš za taj projekt nelegalno – dakle uspješno su osporili projekt. Investitor je digao tužbu protiv odgovornih osoba u organizaciji zbog navodno spornog plakata u kampanji s jedinim ciljem da ih se spriječi u daljnjem osporavanju projekta. Naglasio je da je Zelena akcija srednje velika organizacija koja ima pravnike i resurse – pa se neminovno postavlja pitanje: što s građanima i građanskim inicijativama koje nemaju te resurse i pravnu podršku? Inicijativa je 2013. godine izborila lokalni referendum na kojem se većina građana izjasnila protiv spornog projekta golf-resorta, no pritisci su se nastavili godinama – od medijskih napada i diskreditacija, preko političkih pritisaka.
Čerimagić je iznio važnu činjenicu: investitor je tužio i Republiku Hrvatsku pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu, tražeći odštetu od oko 500 milijuna eura zbog propasti projekta golf-resorta na Srđu. Hrvatska je 2022. godine dobila taj spor, a ključnu ulogu u pripremi obrane odigrala je upravo Zelena akcija sa svojim desetogodišnjim iskustvom i poznavanjem svih detalja slučaja, surađujući s Državnim odvjetništvom. Ovaj primjer razotkriva strategiju koju investitori sve češće koriste: ucjenjivanje lokalnih jedinica i države prijetnjama skupim tužbama ako se projekti ne odobre ili nastave, računajući da će strah od financijskih posljedica nadvladati zaštitu javnog interesa.
„Nije poanta SLAPP-a da li su vas zaista tužili nego činjenica da vas mogu u svakom trenutku tužiti da bi vas zastrašili. Svi koji se bave zagovaranjem se u nekom trenutku suočavaju s ovim prijetnjama."
— Enes Čerimagić
Slučaj Lungomare: Medijska blokada i kupovanje šutnje
O slučaju Lungomare Čerimagić je iznio još jedan primjer sustava pritisaka. Predstavnici građanske inicijative su tuženi, postupak je još u tijeku, a cijeli slučaj obilježila je nevjerojatna medijska blokada – s obzirom da je investitor ujedno bio i vlasnik velike medijske kuće. Ni lokalne vlasti nisu podržale građane u referendumu, već su se vršili pritisci, anti-kampanja financirana od strane investitora, omalovažavanja i ismijavanje aktivista – iako je vrijeme pokazalo, kao i Visoki upravni sud, da su sumnje u nezakonitost bile istinite.
„Investitori imaju pravi textbook kako ocrniti inicijative i kako lažno prikazati brigu za lokalnu zajednicu financirajući primjerice sportske klubove ili političke kampanje. U prijevodu: kupuju šutnju."
— Enes Čerimagić

Novinari pod pritiskom: Strah od tužbe na prvom mjestu
Maja Sever, predsjednica Sindikata novinara Hrvatske i Europske federacije novinara, nadovezala se opisujući alarmantno stanje u novinarskoj profesiji. U anketi provedenoj među novinarima, strah od tužbe nalazi se na prvom mjestu među faktorima koji utječu na njihov rad. Sever je opisala koliko su financijski i psihički iscrpljeni novinari koji trpe tužbe – dane i dane gube na sudovima, a mala redakcija jednostavno ne može istrpjeti dugotrajne sudske postupke. Kao primjer navela je slučaj novinarke malog lokalnog medija Tris koja je morala platiti 53.000 kuna – financijski pritisak koji može ugroziti opstanak cijelog lokalnog medija ili ugroziti poziciju novinara u velikoj redakciji. Posebno je istaknula problematiku financiranja lokalnih medija koji ovise o jedinicama lokalne uprave i politike, što ih često čini ušutkanima kada trebaju izvještavati o lokalnim okolišnim problemima – pogotovo ako su slučajevi povezani s investitorima i politikom. Slobodno i odgovorno novinarstvo moguće je samo uz transparentno i neovisno financiranje.
„Cilj SLAPP-a je iscrpljivanje – to je cilj te nakaradne ideje i u Hrvatskoj i u Europi, i to je jedan od najtežih udaraca na novinare i redakcije. Dvije su stvari koje ubijaju novinarstvo: nikad ne znaš kako će biti presuđeno – i nikad ne znaš koliko će te to koštati."
— Maja Sever

Aarhuška konvencija bez nadzora: Javna savjetovanja od samo 3 dana
Dušica Radojčić, predsjednica Saborskog odbora za zaštitu okoliša, upozorila je na sustavno kršenje duha Aarhuške konvencije koju je Hrvatska ratificirala 2007. godine, a koja jamči pristup informacijama, sudjelovanje javnosti u donošenju odluka i pristup pravosuđu. Dok je za kršenje Zakona o pravu na pristup informacijama zadužena Povjerenica za informiranje, za provedbu Aarhuške konvencije nije zaduženo nijedno tijelo.
Radojčić je istaknula da se sve više građanskih inicijativa obraća Odboru za zaštitu okoliša i prirode. Situacija je posvuda jednaka: ljudi se sami organiziraju jer zagovaračkih organizacija nema dovoljno. Do 2013. godine, dok se Hrvatska trebala „dopasti" EU, financiralo se zagovaračko djelovanje – nakon toga se ta podrška drastično srozava. Inicijative nemaju iskustva, moraju se same probijati kroz zamršenu mrežu propisa, ne znaju kome se obratiti za pomoć.
„Bilo bi logično da Ministarstvo zasluži ime koje nosi i podrži takve inicijative, da bude medijator – a ne da stane na stranu nositelja zahvata, a protiv građana što je često slučaj i na lokalnoj razini."
— Dušica Radojčić
Ograničenja sudjelovanja javnosti često poprimaju prikrivene oblike: javna savjetovanja održavaju se tijekom praznika, većina se provodi kraće od zakonskih 30 dana, a imamo primjere i od samo 3 dana po hitnom postupku. Kontroverzni akti namjerno se stavljaju za vrijeme praznika, a onda se tijelo osvrne kako „nije bilo komentara". Govoreći o represiji, Radojčić je bila izravna: kao tipičan primjer navela je neutemeljeno uhićenje aktivista inicijative Lungomare – klasičan slučaj korištenja policije kao sredstva zastrašivanja.
No Radojčić je ponudila i viziju kako bi stvari mogle izgledati drugačije. Navela je primjere proaktivnog uključivanja javnosti koji postoje u drugim zemljama: organiziranje zborova građana, oglašavanje na javnim i vidljivim mjestima o planiranim projektima i javnim savjetovanjima, prezentacije u knjižnicama, vizualizacije projekata. Kada se radi o kontroverznom projektu poput industrijskog postrojenja, nositelj zahvata može predstaviti i vizualizirati postrojenje, organizirati sastanke s lokalnom zajednicom i odgovoriti na sva pitanja koja ljudi imaju.
„Boljih praksi ima po cijelom svijetu – samo ih mi nikada nismo vidjeli."
— Dušica Radojčić

Pučka pravobraniteljica: 6.400 prijava godišnje, oko 800 okolišnih predmeta
Diana Kesonja, zamjenica pučke pravobraniteljice, iznijela je podatke koji jasno pokazuju rastući trend: ured pučke pravobraniteljice bilježi godišnji porast prijava od 20%, a prošle godine zaprimljeno je oko 6.400 prijava građana. Najčešće ukazuju na probleme u području zdravstva, no sve više ima i okolišnih predmeta koji su i vrlo specifični. Oko 800 predmeta odnosi se na okoliš i prirodu – to su jedni od složenijih predmeta jer uključuju više različitih propisa i više nadležnih tijela. Nažalost, to su predmeti čije rješavanje jako dugo traje. Nekada se predmeti vuku godinama – od ilegalnih deponija do problema u sustavima gospodarenja otpadom. Građanske inicijative i udruge su partneri u tom procesu i najčešće bez njih ne bi ni saznali za neke probleme kao što je slučaj Gospića, Vrginmosta i otpada u staroj tvornici u Pazinu.
„Građani unatoč svim pritiscima ne odustaju, vrlo su uporni – možemo reći da je to jedan maraton. I mi smo tu uz njih i ne posustajemo u rješavanju."
— Diana Kesonja
Naglasila je da postojeći pravni okvir ne pruža dovoljnu zaštitu onima koji djeluju u javnom interesu te je istaknula potrebu za snažnijim institucionalnim mehanizmima i alatima za rano prepoznavanje SLAPP tužbi kako bi se spriječilo njihovo korištenje kao sredstva zastrašivanja, osvrnuvši se i na hitnu potrebu za transpozicijom EU Direktive o zaštiti od SLAPP tužbi u hrvatsko zakonodavstvo.

Zaključak: Potrebni hitni koraci
U završnom dijelu rasprave panelisti su se složili oko ključnih koraka: potrebna je pravna podrška udrugama i novinarima koji se suočavaju sa SLAPP tužbama, transparentno i neovisno financiranje lokalnih medija i okolišnih organizacija, bolja razmjena informacija između aktivista i novinara, snažniji institucionalni mehanizmi zaštite javnog interesa te hitna transpozicija EU Direktive protiv SLAPP tužbi u hrvatsko zakonodavstvo.

Panel je organizirala udruga Zelena Istra u sklopu projekta CPR (Civic space preservation and restoration), financiranog od Europske unije u okviru programa CERV, čiji je nositelj Zelena akcija, a partneri Zelena Istra i austrijski GLOBAL2000.