Masovni prosvjed pod sloganom „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku!“, koji je u organizaciji građanske inicijative „Gospić je naš dom“ okupio oko 30 tisuća ljudi, jasno je razotkrio krizu sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj. No, dok se javnost opravdano zgraža nad ilegalnim odlagalištima i sumnjivim uvozom, Platforma za borbu protiv zagađenja plastikom u Hrvatskoj upozorava i na širi, još opasniji problem: plastika truje naš okoliš i zdravlje znatno prije nego što uopće postane otpad.
Zabrinutost građana oko pronalaska PFAS-a („vječnih kemikalija“) u ilegalnom otpadu u Gospiću potpuno je opravdana, ali javnost mora znati da plastika nije inertan materijal. Sam proces proizvodnje plastike u petrokemijskoj industriji iznimno je štetan za okoliš i ljude, kao i svi daljnji dijelovi procesa koji uključuju proizvodnju plastičnih proizvoda od plastičnih peleta, skladištenje, transport, prodaju i korištenje. Plastika u svim fazama otpušta kemikalije i mikroplastiku u naš okoliš i životni prostor.
Plastika je frakcija otpada koja vrlo lako postaje iznimno opasan i toksičan otpad upravo zbog tisuća aditiva i kemikalija koje joj se dodaju u proizvodnji – poput bisfenola, ftalata i PFAS-a. Riječ je o kemikalijama koje su znanstveno potvrđene kao endokrini disruptori, odnosno spojevi koji ometaju rad hormonskog sustava, uzrokuju teške poremećaje i povezuju se s nizom kroničnih i malignih oboljenja.
Dodatno zabrinjava nedavna spoznaja o prvi put zabilježenom zagađenju vodovoda mikroplastikom u Hrvatskoj. Zaprepašćujuće je da vladajući na takav nalaz reagiraju umirivanjima kako je „broj čestica manji od europskog prosjeka“. Kako uopće možemo tolerirati bilo kakvo prisustvo mikroplastike i opasnih kemikalija u vodovodu? Toleriranje "dopuštenih doza" mikroplastike u pitkoj vodi izravno je ugrožavanje javnog zdravlja.
Ljudsko društvo toliko je dugo kvalitetno živjelo bez najezde plastične ambalaže, a danas je svaka sitnica zapakirana u posebnu vrstu plastike ili višeslojnu ambalažu koju je teško ili nemoguće reciklirati. Ako građani žele izbjeći plastiku, moraju tome prilagoditi cijeli život jer im sustav jednostavno ne pruža održivu alternativu.
U Hrvatskoj godišnje proizvedemo oko 400 tisuća tona plastičnog otpada, od čega najveći dio čini upravo ambalaža koja najčešće završava u miješanom komunalnom otpadu, odnosno na prepunim odlagalištima. Nema nikakve naznake kraja ovako suludoj proizvodnji i potrošnji koja rezultira tolikim otpadom. Umjesto pravih rješenja, akumuliramo otpad i plaćamo privatnike da preuzimaju našu plastiku, bez ikakve garancije da će se ona uistinu reciklirati, a ne izvesti u još siromašnije zemlje s još slabijim regulativama ili pak spaliti. Posebno upozoravamo na to da se spaljivanje u cementarama lažno prikazuje kao sanacija – riječ je o jednom od najštetnijih načina zbrinjavanja neopasnog otpada kojim se zagađenje samo prebacuje iz jedne zajednice u drugu.
Sanacija u Lici mora biti pravedna, izvedbeno sveobuhvatna i sigurna za okoliš i ljude, bez termičke obrade i bez štete za druge regije. No, kako bi se spriječilo nastajanje novih „crnih točaka“, Platforma i organizacije koje okuplja kontinuirano zahtijevaju hitno donošenje i provedbu obvezujućih mjera:
- Ambiciozne mjere smanjenja proizvodnje i potrošnje jednokratne plastike na lokalnoj i nacionalnoj razini.
- Unapređenje i proširenje sustava povratne ambalaže u maloprodaji i ugostiteljstvu.
- Stroga regulacija kemikalija u proizvodima i potpuna eliminacija PFAS-a te endokrinih disruptora
- Prekid svih planova za spaljivanje otpada u cementarama, spalionicama i pirolitičkim pećima i preusmjeravanje sredstava u infrastrukturu za razvrstavanje, kompostiranje i ponovnu uporabu.
Ne možemo više pristajati na sustav koji nas prisiljava na prekomjernu potrošnju plastike, a potom naše vode i tlo truje vlastitim i uvezenim otpadom. Vrijeme je za korjenit zaokret.
*Platformu za borbu protiv zagađenja plastikom čine Zelena akcija, Greenpeace u Hrvatskoj, Udruga Tatavaka - Inicijativa Za Zlarin bez plastike, Udruga Zelena Istra iInstitut Plavi svijet s Malog Lošinja.
