U petak, 9. listopada, u Dnevnom boravku Društvenog centra Rojc održan je panel "Zeleni gradovi - sigurni gradovi" u organizaciji Zelene Istre, kao središnji događaj pulskog dijela kampanje "Zelene površine, sigurna mjesta" mreže Climate Bridges. Panelu je prisustvovalo pedesetak posjetitelja, među kojima su bili građani, učenici Tehničke škole Pula, studenti Sveučilišta Jurja Dobrile i predstavnici lokalnih građanskih inicijativa  "Protiv sječe", "Za bolju zajednicu" te "Jestiva Pula".

Cilj panela bio je otvoriti razgovor o pitanju koje se u Puli sve češće postavlja: kakav grad planiramo, za koga ga planiramo i kakvu ulogu u njemu ima zelenilo. Raspravu je moderirala Irena Burba, predsjednica Zelene Istre, a sudjelovali su predsjednica Društva arhitekata Istre Jasmina Bašić, arhitekt i urbanist dr. sc. Bruno Juričić, krajobrazna arhitektica Ariana Modesto, sociolog prostora izv. prof. dr. sc. Krešimir Krolo te ekološki aktivist Kruno Pekas.

Zelenilo kao infrastruktura, a ne ukras

Središnja misao panela bila je da zelene površine nisu estetski dodatak, nego infrastruktura s mjerljivim učincima na zdravlje, klimatsku otpornost i gradski proračun. Ariana Modesto naglasila je da je zelenilo učinkovito tek kad se planira kao povezana mreža točaka, koridora i većih površina, a ne kao skup izoliranih zelenih površina. Upozorila je i na to da povećanje asfaltnih i betonskih površina izravno pojačava toplinske udare, koji sve ozbiljnije ugrožavaju zdravlje ljudi.

Kao primjer da se ulaganje u zelenu infrastrukturu isplati navela je kišne vrtove uz pulsku zaobilaznicu, koji su gradu, prema njezinim navodima, uštedjeli gotovo deset milijuna eura. Umjesto da se oborinske vode što prije odvedu iz grada, moderan pristup planiranju traži da se one postepeno upijaju i zadržavaju u tlu.

Jasmina Bašić podsjetila je da zelenilo, kao izvor kisika, služi svima bez obzira na to na čijoj se parceli nalazi, pa je time i javni interes. Znanje o tome kako graditi zdrave i zelene gradove, istaknula je, postoji, no prostor se danas pretežno oblikuje prema pokazateljima ekonomskog rasta.

Tko odlučuje o prostoru

Veliki dio rasprave odnosio se na odnos struke, uprave i građana. Bruno Juričić podsjetio je da Grad Pula ima Strategiju zelene urbane obnove, koju je jednoglasno usvojilo Gradsko vijeće, no da se, prema njegovim saznanjima, izvješća o njezinoj provedbi ne izrađuju. Kao primjer neusklađenosti naveo je planirana parkirališta na rubu Pragrandea, područja koje Strategija zamišlja kao dio zelene mreže, te upozorio da se prometni problem ne može riješiti samo dodavanjem parkirnih mjesta. Kao smjer promišljanja spomenuo je koncept superblokova, u kojima prednost imaju pješaci i stanovnici.

Krešimir Krolo ocijenio je da su javne konzultacije u kasnim fazama planiranja često formalnost te da bez stvarnog sudjelovanja građana nema ni uvjerljive provedbe. Govorio je o značaju osjećaja pripadnosti prostoru, koji se u Puli jasno očituje u primjerima Pragrandea i Valkana, te o tome da se mladi premalo uključuju u rasprave o prostoru, iako se najviše govori upravo o njihovoj budućnosti. Prema njegovu mišljenju, tome pridonosi i školski sustav koji premalo potiče kritičko razmišljanje i građanski odgoj.

Jasmina Bašić naglasila je da arhitekti ne mogu samostalno mijenjati prostorne planove, ali da građani imaju znatnu moć i da ih struka može potaknuti da sami traže promjene.

Promjena počinje u prostoru oko nas

Kruno Pekas predstavio je primjere aktivizma koji se ne oslanja samo na institucije: objave na društvenim mrežama koje ljudima otvaraju oči za probleme u njihovoj neposrednoj okolini, stručne studije i dopise nadležnima. Smatra da u ekologiji dolazi do točke preokreta te da se ljudi, naviknuti na loše uvjete, polako počinju buditi. Zalagao se za sadnju autohtonih vrsta umjesto onih koje u ovom području prirodno ne rastu te za odgođenu košnju, kojom se štite oprašivači. Uz Arianu Modesto upozorio je i na krute propise koji otežavaju primjenu takvih praksi.

Panelisti su se složili u ključnoj poruci: različite struke ne smiju stajati jedne nasuprot drugima jer im je zaštita javnog dobra zajedničko polazište.

Prateći program

Uz panel je bila postavljena izložba Živi svijet Pragrandea fotografa Marinka Babića te interaktivni kutak u kojem su posjetitelji ostavljali poruke i prijedloge za zeleniju Pulu. Svoj rad predstavile su i građanske inicijative Protiv sječe, Za bolju zajednicu i Jestiva Pula. 

Kampanja Zelene površine, sigurna mjesta

Panel je dio šire kampanje Zelene površine, sigurna mjesta, koja se istodobno provodi u Puli, Sarajevu, Skopju i Tirani. Na društvenim mrežama mreže Climate Bridges i partnerskih organizacija objavljeni su sadržaji o zelenilu kao klimatskoj infrastrukturi: od pravila 3-30-300 kao mjerila zdravog grada, preko utjecaja stabala na temperaturu ulica i kvalitetu zraka, do uloge zelenih površina u zaštiti od poplava i očuvanju bioraznolikosti. Zajednička je poruka kampanje da zelena površina nije prazan prostor, nego mjesto na kojem zajednica diše.

Događaj je održan u okviru projekta Climate Bridges - Network in Action koji je dio Europske klimatske inicijative (EUKI) Njemačkog saveznog ministarstva za okoliš, klimatsko djelovanje, zaštitu prirode i nuklearnu sigurnost (BMUKN).