Informacije o prepuštanju vojnih zona gradovima i općinama godinama su budili nadu da će i s Muzila pasti barijera koja je generacijama Puljana priječila korištenje jednog tako privlačnog dijela grada. Neugodno iznenađenje priredile su Istarska županija i Vlada osnivanjem tvrtke Brijuni rivijera d.o.o. 2003. godine, s ciljem pretvaranja svih bivših vojnih područja od Rovinja do Pule u turističke enklave. Premda u javnost plasiraju informacije o "elitnoj" turističkoj izgradnji, brojka od planiranih 6050 novih postelja u objektima u priobalju u dubini 500 metara od mora ipak otkriva da se radi o koncepciji masovnog, a ne elitnog turizma. U tom prostoru, naime, već postoje značajni turistički kapaciteti.

Brijuni rivijera - plan kolonizatorskih namjera

Prema Društvenom ugovoru o osnivanju Brijuni rivijera d.o.o., ciljevi društva odnose se isključivo na razvoj turizma. Kad je o Puli riječ, umjesto širenja na preostale dijelove pulske luke koji joj prirodno pripadaju, dobila je plan koji na području velikom kao pola današnjeg grada predviđa samo razvoj turističke djelatnosti. A takav je plan u izravnom sukobu s potrebama razvoja grada. Interese lokalne zajednice i nije imao tko zastupati jer predstavnici grada nisu sudjelovali u oblikovanju projekta. Današnja vlast podržava projekt Brijuni rivijera premda zna da on nije nastao na temelju promišljanja o funkcijama potrebnima gradu. Tako najvrjedniji razvojni resurs za lokalnu zajednicu - prostor - postaje predmet trgovanja koje je osmislio uski krug županijskog i državnog političkog vrha.Trgovanje je zamišljeno tako da se potpuno pravo raspolaganja nad područjima koja ulaze u projekt Brijuni rivijera da u koncesiju najpovoljnijim ponuđačima na nevjerojatnih 66 godina. Koncesionari bi time "ostali vlasnici objekata za cijelo vrijeme trajanja ugovora, a u pogledu zemljišta na kojem su objekti sagrađeni imali bi ovlasti i dužnosti plodouživatelja". Prostorno planiranje kojem je transakcija glavni motiv i iz kojeg su u potpunosti isključeni dijalog i interakcija s javnošću najbolji je recept za katastrofu. Alat prostornog planiranja, jednom zamišljen radi stvaranja kvalitetnijeg života, sada se koristi za ciljeve suprotne prvotnoj namjeni. Planovi koji nemaju ishodište u potrebama stanovnika imaju za posljedicu smanjivanje kvalitete života u gradu. Takva zloupotreba prostornog planiranja dovodi do poremećaja u društvenoj zajednici i brojnih konflikata. Pravo javnosti da bude informirana, da komentira i sudjeluje u odlučivanju o pitanjima koja imaju direktan utjecaj na kvalitetu njihovog života jedno je od temeljnih prava u demokratskim društvima. Međutim, demokratska forma javne rasprave u postupku donošenja planova izgubila je svaki smisao i postala samo forma bez sadržaja. Umjesto smislene participacije građana u postavljanju društvenih/prostornih prioriteta i određivanju načina korištenja prostora, postoji samo obaveza poštivanja procedure koja daje legitimitet planu. Umjesto da legitimitet bude "zarađen" smislenim sudjelovanjem javnosti. Ako građani nisu u mogućnosti koristiti legalne načine ostvarivanja svojih prava i potreba, što im preostaje? Zelena Istra je još 2005. godine u otvorenom pismu upućenom direktoru tvrtke Brijuni rivijera konstatirala da je tijekom kreiranja projekta u potpunosti zaboravljen proces stvaranja javnog konsenzusa i pitali se zašto se projekt Brijuni rivijera radi odnosno koji se cilj njime želi postići? Koje su koristi od toga projekta i za koga? Postoji li bolje rješenje ili alternativa? Kada bi javnost raspolagala tim temeljnim informacijama, mogla bi se, na primjer, razviti diskusija o mogućnosti postizanja željenih ciljeva na neki drugi način ili drugim sredstvima. U svakom slučaju, transparentni proces odlučivanja o nekom projektu daje uvijek pozitivne rezultate jer tzv. lokalno znanje može unaprijediti i poboljšati projekt. Hrvatska se nacionalnom strategijom održivog razvoja obavezala na razvoj u skladu s principima održivosti: projekt Brijuni rivijere d.o.o. ne zadovoljava niti jedan kriterij održivosti. Strateški, niti jedan aspekt tog projekta nije obrađen. Ne postoji niti jedna studija razvoja, ekološka i socioekonomska koja bi opravdala razvoj turističkih sadržaja u Puli u opsegu i na način koji planira Brijuni rivijera d.o.o. Nitko ne zna koji će biti direktni, indirektni, kumulativni, kratkoročni, dugoročni, pozitivni i negativni utjecaj tog projekta. Ni četiri godine poslije nemamo odgovore na ta pitanja. Politikom stavljanja javnosti pred svršeni čin onemogućena je rasprava o potencijalno negativnim posljedicama tog projekta.

Grad se mora organizirati na način da zadovoljava potrebe najvećeg broja građana

Razvoj je nužan a povratak u "kako je nekad bilo" nemoguć. Ali sasvim je jasno da su pred nama veliki okolišni i socijalni problemi prouzrokovani nerazumnim ili neodrživim modelima razvoja. Istina je da ne postoji samo jedan pravi put naprijed i nije moguće predvidjeti sve buduće posljedice današnjih odluka tj. aktivnosti - ali da bi manje griješili, potrebno je otvoriti dijalog o smjeru razvoja koji želimo započeti. Međutim, zbog niske demokratske kulture odgovornih za projekt Brijuni rivijera, svaki je dijalog bio isključen. Sudjelovanje javnosti u stvaranju zajedničke vizije razvoja i aktiviranje najšireg sudjelovanja kojim se osigurava kreativnost i zadovoljavaju lokalne potrebe - nikada ih nisu interesirali. Razlozi, između ostalog, leže i u tome što je sudjelovanje javnosti ujedno i vid kontrole, a povećalo javnosti u procesu trgovanja prostorom - zadnje je što mogu poželjeti. Te su institucije zanemarile svoju primarnu ulogu - djelovanje u javnom interesu. Identificiranje ili artikuliranje javnog interesa može osigurati samo aktivno sudjelovanje javnosti. Na to ih želi podsjetiti Građanska inicijativa za Muzil, koja je nastala na osporavanju prava građana na sudjelovanje u oblikovanju svog grada. Incijativa zastupa tezu da se razvoj grada mora promišljati i organizirati na način da zadovoljava potrebe najvećeg broja građana, a ne samo najimućnijih ili najpoduzetnijih, da je grad je opće dobro, a ne roba, da se ubrzanom komercijalizacijom i privatizacijom javnih prostora gubi osjećaj pripadnosti gradu. Javni prostori u gradskom tkivu imaju demokratsku vrijednost i ujedno su poluga zajedništva i stvaranja osjećaja pripadnosti gradu. A na sudjelovanju, solidarnosti i osjećaju pripadanja gradu gradi se društveni kapital, neophodni preduvjet za skladan razvoj.