Zvali smo je morski čovik, morski medvid, morski fratar, a, prema maskoti Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine, poznatija je kao Adriana. Riječ je o sredozemnoj medvjedici, jednoj od najrjeđih i najugroženijih vrsta na svijetu, svedenoj na svega oko 350 jedinki. Sudeći prema brojnim susretima u zadnjih nekoliko godina, Adriana se vratila u Jadran. Premda su sredozemne medvjedice bile raširene po cijelom Sredozemlju, čini se da u Jadranu nisu nikad bile jako brojne. Krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća i taj je broj naglo počeo opadati. Među stručnjacima i laicima traje još uvijek živa rasprava je li medvjedica u nas bila lokalno nestala. Sredozemna medvjedica spada u red perajara (Pinnipedia), porodici tuljana (Phocidae), rod morskih medvjedica (Monachus), jedinih tuljana toplih mora. U usporedbi s morskim lavovima, tuljani, a tako i sredozemna medvjedica, bolje su prilagođeni životu u vodi, nemaju uški, stražnje peraje ne mogu okrenuti prema naprijed nego su uvijek ispružene straga, a hidrodinamična građa omogućuje im vješto pokretanje u moru. Adriana može narasti i do tri metra i težiti do 400 kilograma što je svrstava među najkrupnije tuljane. Naoružana je s 30 zubi kojima tijekom dana uhvati između 10 i 12 kilograma raznih riba, glavonožaca i rakova. Mužjaci su tek zamjetno teži od ženki, imaju dugu čvrstu crnu dlaku s bijelom mrljom na trbušnoj strani, dok su ženke sivkasto – smeđe s tek nešto svijetlijom trbušnom stranom. Hrani se i pari u moru. Ženka nosi 10 -11 mjeseci, nakon čega rađa samo jedno mladunče od oko 93 cm i 20 kg. Prvih nekoliko dana mladunče boravi na suhom i u potpunosti je ovisno o majci, a nakon toga počinje plivati i roniti. Mlado šest tjedana do 4-5 mjeseci intenzivno siše majčino mlijeko kako bi dobilo debeli salasti omotač važan za zaštitu od hladnoće. U prvih tridesetak dana mladunče uči i tiho izranjati, a pokušaji se mogu čuti kao vrlo glasna i osebujna izdisanja. Čak tri godine ono ostaje uz svoju majku i uči vještine koje će mu koristiti u samostalnom životu. U ovoj fazi, ali i kasnije za odmaranje, medvjedici su prijeko potrebne špilje s podvodnim ulazom u kojoj se mogu odmarati i igrati s mladuncem. Procjenjuje se da žive između 20 i 30 godina.

Kako pomoći Adriani

Adriana ima dobar vid, inteligentna je i brza. Ukoliko ikada budete imali sreće i susretnete je u moru, imajte na umu da se radi o divljoj životinji koja se ne smije ni na koji način uznemiravati. Ona po prirodi nije agresivna, ali u slučaju fizičkog uznemiravanja moguće je da vas životinja u obrani ozlijedi. Stoga nastojte iskoristiti ove iznimno sretne trenutke i u tišini uživajte u pogledu na ovo prekrasno stvorenje. Ako se nađete u plovilu, nemojte ga usmjeravati prema njoj - najbolje je da isključite motor.Nemojte ju pokušati hraniti (ona to sama čini). Ni na koji način joj se ne približavajte, a ako je moguće držite razmak od barem 50 metara. Promatrajte je dalekozorom ili je fotografirajte iz daljine na kojoj neće obraćati pozornost na vas. Vjerujemo da će vam takav suvenir ostati kao jedna od najljepših uspomena u životu. Slučajne susrete možete dojaviti i Zelenoj Istri ili Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (prof.dr.sc. Hrvoje Gomerčić), koji vode evidenciju o lokacijama na kojima se životinja potencijalno nastanila. Pored toga, imajte na umu da je sredozemna medvjedica i zakonski strogo zaštićena i da je svako uznemiravanje kažnjivo! Premda većina nas ipak neće nikada susresti Adrianu, ipak svi možemo pomoći njezinom očuvanju u Jadranu. Smanjimo prijetnje – uništavanje priobalja - njezinog doma, spriječimo onečišćenje i uključimo se u akcije čišćenja mora i priobalja jer se ondje za Adrianu kriju i opasnosti u obliku napuštenih mreža i plastičnih vrećica. Pomoći možete i informiranjem vaših bližnjih o njezinim životnim navikama i pravilima ponašanja u slučaju bliskih susreta. Pogledajte [galeriju fotografija] Adriane koje je snimio puljanin Moris Civitico na Rtu Kamenjaku u nedjelju 8. ožujka 2009. godine. Imamo i kratki video snimak! Tekst: Martina Hervat (Zelena Istra)