NE ZNAM ŠTO JE ALI PODRŽAVAM Premda se o projektu Brijuni rivijera govori već deset godina, malo tko u Puli, Fažani i Vodnjanu zna o čemu se radi. Nasjedajući na predizbornu demagogiju vladajućeg HDZ-a i IDS-a, neupućeni zagovornici projekta pozivaju se na "nova radna mjesta" i "pokretanje gospodarstva". Ne znajući pri tome gotovo ništa o sadržaju samog projekta. Rezultat je to desetogodišnje IDS-ove propagande. Osim progandnih poruka ne raspolaže se podacima koji bi ukazivali na pozitivne ekonomske ili društvene učinke projekta Brijuni rivijera. U prilog tome govori i odgovor direktora tvrtke na upit Zelene Istre o procjeni društveno-ekonomskih učinaka: "S obzirom da je u međuvremenu došlo do bitnih promjena stopa doprinosa, poreza i naknada, a Brijuni rivijera d.o.o. nije naručivala izradu nove procjene, nismo vam u mogućnosti dostaviti podatke koji bi odgovarali sadašnjim relevantnim polaznim pretpostavkama za izračun društvene korisnosti". Činjenica da se o tom projektu u javnosti vrlo malo zna izravna je posljedica namjere da se trgovanje vrijednim prostorom obavi što dalje od očiju javnosti. To je i razlog zbog kojeg u proteklih 10 godina nije provedena niti jedna javna rasprava premda je dio zainteresirane javnosti uporno ukazivao na nedostatke i štetnost predloženog razvojnog kocepta. Na sjednici pulskog Gradskog vijeća, održanoj 1. srpnja 2011., na kojoj se raspravljalo o usvajanju prijedloga ugovora o realizaciji projekta Brijuni rivijera na lokacijama Hidrobaza, Pineta i Sv. Katarina i Monumenti, mnogi su predstavnici vladajuće koalicije u Vijeću iskazali religiozni pristup projektu - nemam studije ni analize, ali vjerujem. Nije uopće sporno da projekt nije nastao na temelju promišljanja potreba razvoja gradova i općina. U izradi prijedloga ugovora nisu sudjelovali predstavnici gradova i općina na čijem se teritoriju planira i ničime nije osigurana dobrobit za lokalnu zajednicu. Ne samo da u ugovor nije ugrađen interes lokalne zajednice već nedostaju bilo kakvi podaci za procjenu njegovog učinka. Budući da nema podataka iz kojih bi se mogli izvući učinci, podaci se, kao i slučaju drugih "razvojnih" projekata na hrvatskoj obali - izmišljaju. Najčešće se radi o izmišljenoj brojci novih radnih mjesta i "sekundarnim učincima" na razvoj gospodarstva općenito od kojih je najomiljeniji onaj o prodaji vina i maslinovog ulja turistima. Razvoj bi trebao podrazumijevati razvoj lokalnih potencijala, a ne da se zajednici oduzima njen temeljni razvojni resurs - prostor, koji će poslužiti nečijem tuđem profitu. Pogodnosti projekta Brijuni rivijera i način na koji se planira privući će investitore predatorskog tipa, potpuno nezainteresirane za dobrobit lokalne zajednice. Špekulanti koji će doći u Pulu, Vodnjan i Fažanu potrošit će resurs koji im se tako velikodušno nudi, zaraditi na njemu i otići. Teritorij u tom kontekstu postaje kolonijalni pojam, a resortizacija ključna za oduzimanju resursa lokalnoj zajednici. Izlazak iz krize ne može se temeljiti na sezonskoj djelatnosti kao što je turizam. Kao što nema ni govora o tome da sezonska djelatnost može riješiti problem nezaposlenosti u Istri. Znamo i da sezonska radna snaga potrebna turizmu Istre dolazi u velikom broju iz unutrašnjosti Hrvatske i koja se vrsta radne snage zapošljava. Ne treba zaboraviti ni županovu izjavu s 23. sjednice Županijske skupštine, održane 20 lipnja 2011., da ne raspolažemo kadrom obrazovanim u dovoljnoj mjeri da bi se zapošljavao na rukovodećim položajima u budućim turističkim tvrtkama Brijuni rivijere te da je prirodno da će investitori takve kadrove dovoditi izvana. Monokultura turizma vrlo je opasna za lokalnu zajednicu koja u slučaju krize može doživjeti kolaps. Osim toga, ako nije uspjelo Grcima i Španjolcima, zašto vjerujemo da će nama? 10 GODINA PROPUŠTENIH PRILIKA Budućnost Pule je razvoj grada na obalama pulskog zaljeva, postupno i u skladu s trenutnim mogućnostima. Razvoj mora uključiti različite korisnike i različite djelatnosti. Svi vojni objekti na obalama pulskog zaljeva koji su već godinama napušteni trebali su odavno dobiti svoje trajne ili privremene korisnike, manje ili veće investitore. Zbog projekta Brijuni rivijera to deset godina nije bilo moguće. Proteklo desetogodišnje razdoblje moglo se iskoristiti i za prenošenje vlasništva nad zemljištem i nekretninama s države na jedinice lokalne samouprave kao u mnogim drugim gradovima u Hrvatskoj. Budući da se već deset godina govori o zajedničkom državno-županijskom projektu Brijuni rivijera, nitko se nije ni potrudio pregovarati s MORH-om o uvjetima prepuštanja zemljišta i nekretnina "rezerviranih" za projekt Brijuni rivijera gradovima i općinama na čijem se području nalaze. Zato sada država sebi uzima za pravo ubirati većinu planirane naknade za pravo građenja na lokacijama Brijuni rivijere. MORH je mnoge nekretnine i zemljišta prepustio općinama i gradovima u Hrvatskoj. U najvećem broju slučajeva radilo se o nekoj vrsti prebijanja dugova - prebijani su dugovi države s gradskim poduzećima, dugovi za komunalne naknade, zamjene zemljišta između države i grada, zamjena zemljišta za gradske stanove ili podstanarstvo državnih službi u gradskim objektima itd. No, bilo je i besplatnih prepuštanja gradovima kao u slučaju npr. ribnjaka "Pulman" (2002.), strelišta Potočani kod Slatine (2002.), vježbališta Bokanjac koje je dano Gradu Zadru (2003.) itd. Vojarna Karlo Rojc je dana Gradu Puli u zamjenu za otpis dugova države, kao i vojarna Vladimir Gortan. Vojarna Trsat, gdje se danas nalazi riječki kampus, dana je Rijeci u zamjenu za oslobođenje od plaćanja komunalne naknade. Svi se kampusi nalaze na bivšem vojnom zemljištu (Split) ili vojarnama (Zagreb, Zadar, Osijek, Rijeka) i svi su prepušteni gradovima odnosno sveučilišima. Zemljište i zgrade na lokacijama projekta Brijuni rivijera od samoga su početka bili namijenjeni državno-županijskoj tvrtci. Kada bi se na nekom dijelu planiranih lokacija projekta Brijuni rivijera, npr. Muzil, planirali neki drugi sadržaji koji ne bi ulazili u sam projekt Brijuni rivijera, onda bi bilo posve utemeljeno tražiti od države da zemljište i postojeće objekte prepusti gradu jer je to napravljeno i u mnogim drugim slučajevima, bez obzira da li se radi o prebijanju dugova ili nečem drugom. Primjerice, Varaždin je dobio i vojarnu i vježbalište uz obavezu izgradnje stanova na dijelu tog zemljišta od kojih bi jedan dio otišao za potrebe MORH-a. MORH tj. gradovi na taj način trenutno grade stanove u više mjesta u Hrvatskoj poput Slunja, Vinkovaca i drugih mjesta. Nema nikakve suštinske razlike između vojarne Muzil ili Monumenti od vojarne Trsat u Rijeci, ili Borongaja u Zagrebu, pa ni razloga da ih Grad Pula ne zatraži za sebe, za svoje potrebe. UGOVOR O REALIZACIJI PROJEKTA NIJE MOGUĆE POPRAVITI Prijedlog ugovora o realizaciji projekta Brijuni rivijera na spomenutim lokacijama nije moguće popraviti. Prvenstveno zbog toga što je njegova suština u tome da se u 50-godišnji najam putem prava građenja planira najveći dio preostalog pulskog priobalja dati u ruke maksimalno tri investitora, dajući im široku slobodu u osmišljavanju sadržaja na ponuđenim lokacijama, a jedinicama lokalne samouprave nameće se volja investitora koja se mora pretočiti u urbanističke planove. Iz teksta prijedloga ugovora o realizaciji projekta Brijuni rivijera vidljivo je da je element šireg društvenog interesa sveden na samo jedan od kriterija prema kojima će se ocjenjivati najbolji ponuditelj umjesto da on bude osnovni preduvjet realizacije projekta. Očito je da u pregovorima o načinu realizacije projekta Brijuni rivijera nije postojao "lobist" koji je zastupao interese jedinica lokalne samouprave na čijem se teritoriju planira projekt budući da su gotovo svi članci ugovora nedvojbeno na njihovu štetu, a u korist "unaprjeđenja ugostiteljsko–turističkih sadržaja na području Istre, osobito nacionalnog parka Brijuni." Jedini uspješni lobist u cijeloj priči bivši je ravnatelj Nacionalnog parka Brijuni odnosno sadašnji direktor tvrtke Brijuni rivijera koji je uspio isposlovati da se naknada od prava građenja na cijelom području koristi za ulaganja u turističko-ugostiteljske sadržaje na otočju Brioni. Mnoga su otvorena pitanja i potencijalne štete koje proizlaze iz samog ugovora. Većina naknade za pravo građenja pripada državi kao većinskom vlasništvu zgrada i zemljišta. No, čak ni taj mali dio naknade neće biti prihod općine i gradova na čijem se području nalazi zemljište nego će se "naknada uplaćivati na račun Brijuni Rivijera koja ih može koristiti isključivo za podmirenje troškova poslovanja za unaprjeđenje ugostiteljsko-turističkih sadržaje na području Istre, osobito nacionalnog parka Brijuni, ali samo uz prethodnu odluku i suglasnost Vlade Republike Hrvatske." Talijani imaju prikladnu uzrečicu " Oltre il danno, la beffa" (Pred šetet i ruganje). Premda je lokalna samouprava obavezna brinuti o komunalnoj infrastrukturi i prostornom uređenju pa bi bilo prirodno i da naknada ide onom tko je infrastrukturu dužan graditi i održavati, a to su općine i gradovi, u ovom slučaju se predviđa da obaveza izgradnje i održavanja infrastrukture ostaje na jedinicama lokalne samouprave a prihod će ide državi koja će po svom nahođenju raspoređivati prihod. To je osigurano i većinom predstavnika države u povjerenstvu koje se formira za donošenje takvih odluka. Prijedlog ugovora otvara prostor za korupciju na mnoge načine: navedeno povjerenstvo određuje početnu cijenu zakupnine i za služnost prema slobodnoj procjeni, a ugovor o pravu građenja sklapa s investitorom za pojedinu lokaciju, što znači da se svaki puta može utvrditi neka druga naknada. Nije jasno utvrđeno prema kojim će se kriterijima odnosno kako točno izabrati najbolji ponuditelj za pojedinu lokaciju. Uvjeti koje ponuditelj mora zadovoljiti jesu navedeni, ali ne i ponderi koji se pridaju svakom od tih uvjeta. Ponderiranje je postupak dodjeljivanja odgovarajuće važnosti pojedinom kriteriju. Može li, na primjer, natječaj dobiti onaj tko ponudi najmanju naknadu za građenje po četvornom metru, ali zato ima najbolji ugled i opseg poslovanja? Zapošljavanje je kriterij koji se samo spominje pod točkom "opći razvojni učinci i suradnja s lokalnom zajednicom (aspekti eksterne ekonomije i utjecaj na lokalnu zajednicu, zapošljavanje)". Zašto je zapošljavanje tako marginalizirano ako se, prema načinu na koji se projekt predstavlja, najveći učinak projekta očekuje upravo na polju zapošljavanja? Zbog navedenih i mnogih drugih nedostataka i krovne su udruge arhitektonske struke, Udruženje hrvatskih arhitekata i Društvo arhitekata Istre, ocijenile ugovor o realiazaciji projekta Brijuni rivijera na lokacijama Pineta, Hidrobaza i otok Sv. Katarina – Monumenti neprihvatljivim. Navode da je odbijen njihov zahtjev za izradom studijskih provjera za koje je potrebno maksimalno 60 dana, koje predstavljaju jedini mogući temelj za raspisivanje natječaja ako je usitinu krajnji cilj natječaja aktivacija lokaliteta u korist sveukupnog stanovništva (stručno očitovanje o predlogu ugovora od 17. lipnja 2011. u cijelosti možete pročitati ovdje : http://www.zelena-istra.hr/files/2011_06_17_brijuni_rivijera_ocitovanje.pdf ) UGOVOR O REALIAZACIJI PROJEKTA PROTIVAN JE USTAVU RH Prema članku 135. Ustava RH "Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, tehničku kulturu, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu." Ta se odredba Ustava predloženim ugovorim o realizaciji projekta Brijuni rivijera krši jer bi se najbolji ponuditelj odabrao na temelju ponuđenog idejnog rješenja, na koje jedinice lokalne samouprave ne mogu nikako utjecati, a imale bi obavezu prenošenja tog rješenja u urbanističke i detaljne planove uređenja prostora. Na taj način lokalna zajednica nema nikakvu mogućnost izraziti i u plan ugraditi i svoje interese. PREDLOŽENI UGOVOR O REALIZACIJI PROJEKTA BRIJUNI RIVIJERA POTREBNO JE ODBACITI I: - za područje Muzila započeti proces pregovora s MORH-om o prepuštanju lokacije gradu uz istovremeno organiziranje široke javne rasprave o funkcijama potrebnih gradu koje bi se na toj lokaciji mogle realizirati; - putem javne rasprave najprije utvrditi što je interes grada i građana i zatim taj interes unijeti u razvojni koncept za cijelo područje pulskog zaljeva; - nakon javnih diskusija, preispitati i promijeniti, ako treba, zadane namjene GUP-a; - ugraditi obavezni prikaza doprinosa budućih razvojnih koncepata širem području (prostorna, okolišna, gospodarska i društvena održivost projekata).