Zamislite šumicu Lungomare u kojoj se na površini velikoj kao tri nogometna igrališta nalazi uređaj za pročišćavanje fekalnih voda grada i kamione koji odvoze fekalni mulj s uređaja na Kaštijun. Zamislite postavljanje nove dvostruko šire ispusne cijevi koja se od uređaja kroz šumu i preko stjenovite obale polaže u more. Zamislite izgradnju tri ugostiteljska objekta na dvije etaže u šumi, dnevno-noćnu zonu za zabavu i sport u Gortanovoj uvali, betoniranu obalu, parkirališta, nove ceste i okretišta za autobuse, hotel na pet etaža na mjestu današnjeg nogometnog igrališta, povećanje visine postojećih građevina uz teniske terene. Zamislite buku, prašinu i strojeve koji će Lungomare prevoriti u višegodišnje gradilište. Zapravo, ne morate zamišljati, od sutra ta slika postaje stvarnost. Nemamo nikakvih dvojbi da će mašinerijom stranačkog glasovanja bez uključivanja savjesti pripadnici većinske kolacije IDS-a i SDP-a u Gradskom vijeću na sutrašnjoj sjednici izglasati usvajanje prostornih planova kojima se omogućava opisani scenarij. Mnogi su već štetni projekti za ovaj grad usvojeni istim sistemom glasovanja po dikatatu. Sve primjedbe javnosti iznese tijekom 30-odnevne javne rasprave o prostornim planovima kojima se uređuje područje Lugomarea odbijene su. Olako se prešlo preko svih upozorenja o negativnim aspektima te odluke tijekom kampanje inicijative građana. Ništa neuobičajeno za gradsku upravu koja se izruguje postupcima sudjelovanja javnosti, svodeći ih na predstave s jedinim ciljem – zadovoljavanjem zakonske forme. Odluka koja proizvede veliko nezadovoljstvo javnosti trebala bi biti preispitana na referendumu. Pulska gradska vlast svjesna je da za odluku o pročistaču na Lungomareu nema podršku javnost, kao ni za mnoge druge odluke, pa će i lokalni referendum dok je trenutna politička opcija na vlasti ostati mrtvo slovo na papiru. Strah od direktne demokracije leži u svijesti da se odluke ne donose u javnom interesu i da zbog toga ne bi prošle test javnosti. Ako grad shvatimo kao svoj dom, čin odluke o smještaju uređaja za fekalne vode na Lungomareu može se usporediti s izgradnjom zahoda u dnevnom boravku. Takav čin zavređuje da ostane zapamćen u memoriji stanovnika ovog grada. Stoga evo imena odgovornih za taj čin: osim gradonačelnika Boris Miletić, pročelnika nadležnog gradskog odjela Giordano Škuflić i direktora komunalnog poduzeća Igora Starog, na sutrašnjoj sjednici Gradskog vijeća dizenjem će ruku odlučiti članovi i članice Gradskog vijeća Ardemio Zimolo, Denis Martinčić, Marko Martinčić, Elena Gattoni Stepanov, Marijan Mužinić, Viktor Lazarić, Sergio Stupar , Ornela Grujić Cukon. Jadranka Černjul, Valter Boljunčić, Marica Vrbanac, Ivan Udović, Kemal Velagić, Peđa Grbin, Branka Daić-Bursač. Dio memorije o slučaju Lungomare odlučili smo sačuvati i kroz publikaciju «Lungomare: dio kolektivne memorije i osjećaja pripadnosti gradu». Zapisano – zapamćeno, kažu. Brošura koja uskoro izlazi iz tiska prilog je trajnijem zajedničkom pamćenju o bahatosti vlasti, iznevjerenom povjerenju građana i uništavanju identiteta grada. PODATAK O CIJENI IZGRADNJE MBR UREĐAJA NA VALKANAMA ZNATNO PODCIJENJEN Za sumnjivu kvalitetu dokumenata na koje se poziva Grad Pula u donošenju odluke o pročistaču na Valkanama nitko ne preuzima odgovornost. Tijekom 2012. godine smo javnosti predočili i ismijali sve nedostatke Studije izvodljivosti za odabir lokacije pročistača - Nacrt konačnog izvješća tvtke Jacobs (siječanj 2009.), na koju su se pri donošenu odluke pozivali. Budući da se radi o Nacrtu izvješća, pročelniku nadležnog Upravnog odjela za prostorno uređenje i Grada Pule uputili smo upit o tome postoji li konačno izvješće i je li prošlo reviziju. Giordano Škuflić nam je emailom od 2.2.2012. odgovorio:"...izvješćujemo vas kako je nacrt konačnog izvješća u stvari konačno izvješće, pregledano i odobreno od strane ovlaštenih osoba...". Ako su ovlaštene osobe "pregledale i odobrile Studiju", ne bi li te ovlaštene osobe trebale odgovarati za svoj veliki propust? Revizija Studije koju je Grad Pula brzinski naručio i izveo ali s 3,5 godine zakašnjenja (u lipnju 2012) i samo zbog ismijavanja u javnosti, navodi da «procjene troškova obiluju pogreškama, a procjena investicijskog troška za MBR uređaj je znatno podcijenjena... realno bi bilo procijeniti ga na iznos od 20-22 milijuna eura.» (str. 23 revizije). «Investicijske cijene MBR tehnologije kapaciteta 114.000 ES koje su korištene u Studiji izvodljivosti debelo su podcijenjene, što dobrim dijelom vrijedi i za troškove energije potrebne za pročišćavanje MBR tehnologijom. Budući da to izavno utječe na sve financijske analize sprovedene u Studiji izvodljivosti, proračune je potrebno ponoviti» (str. 29 revizije). Studija Jacobs trošak je, naime, procijenila na samo 12,825 milijuna eura. Ne bismo li ipak trebali znati koliko će nas taj skupi uređaj zaista koštati? Ne bi li netko trebao obavijestiti građane da prezentirani podaci o «povećanju prosječnog računa od 50,00 kn» nisu točni i realno ih procjeniti?