U sklopu programa People2People (P2P) Zelena Istra sudjelovala je u studijskom posjetu pod nazivom „Izravna demokracija i e-demokracija kao sredstvo za poticanje transparentnosti, građanski angažman i sudjelovanje“. Studijski posjet trajao je od 19. do 22. ožujka 2013., a u njega su, na strani sudionika, bile uključene brojne nevladine organizacije iz Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Albanije, Kosova, Turske i Islanda. Cilj studijskog posjeta bio je, prije svega, upoznati sudionike s korisnim alatima za razvoj demokracije, usmjerenim na njegovanje angažmana i sudjelovanja građana te transparentnost. Osim o ovim alatima i primjerima zemalja u kojima su oni uspješno primijenjeni, polaznici studijskog posjeta saznali su više o strukturi EU institucija, procesima donošenja politika i odluka na razini Unije, ali i razmijenili iskustva te se međusobno povezali. Studijsko putovanje uključilo je korisne primjere aktivnosti usmjerenih ka poticanju građanskog angažmana i sudjelovanja iz različitih EU i ne-EU zemalja, poput Islanda, Estonije ili Slovačke. Islanđanin, Robert Bjarnson, predsjednik udruge Citizens Foundation tako je predstavio projekte građanskog sudjelovanja, odnosno web servis Your Priorities kojeg sve zemlje, gradovi ili grupe građana mogu besplatno koristiti kako bi pospješili i njegovali demokratsku debatu. Temeljem ovog servisa svaki građanin/ka može predložiti ideje za unapređenje sredine u kojoj živi, a zatim o tim idejama ostali građani pozitivno ili negativno glasuju te o njima raspravljaju kako bi se one uistinu dobre ideje dodatno osnažile. Na taj način nastaju liste prioriteta u koje su uključene ideje s najvećom podrškom, a temeljem kojih se može unaprijediti život u određenoj sredini (gradu, općini, državi...). Dosad je najuspješniji primjer primjene Your Priorities servisa stranica Better Reykjavik, za koju je organizacija Citizens Foundation u 2011. godini osvojila i europsku nagradu za e-demokraciju. No, osim e-sredstava bila su predstavljena i ona koja se odnose na izravnu komunikaciju građana s njihovim budućim političkim predstavnicima. Jedan od takvih primjera ponudila je predstavnica organizacije Partners for Democratic Change International, Daniela Kolarova, koja je govorila o inicijativi "I support good governance", održanoj u Albaniji. Inicijativa je predstavnicima civilnog sektora iz pojedinih albanskih gradova pružila mogućnost da odrede svoje prioritete kada je riječ o problemima koje bi lokalne vlasti trebale riješiti te da, prije lokalnih izbora, i osobno upoznaju političke kandidate kako bi s njima raspravljali o identificiranim problemima te od njih dobili i konkretna predizborna obećanja. Kolarova je ustvrdila da je velik dio danih obećanja bio i ispunjen, što ukazuje na potrebu da se uz e-alate važnost pridaje i osobnom kontaktu građana s nositeljima javne vlasti. Uzevši u obzir nastojanja Hrvatske koja želi biti demokratska zemlja, a uskoro postaje i članicom EU-a, možemo primijetiti da imamo zakonodavnu platformu koja nam omogućuje sudjelovanje građana u procesima političkog odlučivanja, no, nažalost, ove se mogućnosti često u stvarnosti ne primjenjuju. Najčešće se vrlo agresivno nastoje zaobići, za što je odličan primjer javna rasprava o prijedlogu Zakona o strateškim investicijskim projektima, koja je - umjesto zakonom propisanih minimalnih trideset dana - trajala svega osam dana. Inače, već je stvaranje prijedloga ovog zakona još jedan iznimno jasan primjer izigravanja hrvatskih zakona i propisa, a samim time, i građana koji se zbilja imaju razloga pitati čemu služe njihovi predstavnici u Saboru RH. Naime, iako je od 1. siječnja 2012. stupio na snagu Zakon o procjeni učinaka propisa te je izrađena i strategija primjene procjene učinaka propisa s Akcijskim planom za 2013. godinu, nakon čega je u lipnju 2012. Ured za zakonodavstvo objavio i Smjernice za procjenu učinaka propisa, dok su još 2007. usvojeni te u Narodnim novinama objavljeni Obrasci standardne metodologije za procjenu ekološkog učinka, za procjenu socijalnog učinka i financijskog učinka propisa - ništa od svega toga nije primijenjeno u slučaju Zakona o strateškim investicijskim projektima. Tog Zakona nema čak ni u Planu normativnih aktivnosti Vlade RH, koji je napravljen u posljednjem tromjesečju prošle godine. To dovoljno govori, ne samo o brzini kojom je prijedlog ovog zakona sastavljen, već i o tome koliko su naše najviše institucije javne vlasti uistinu (ne)spremne djelovati u okvirima hrvatskog, a zatim i europskog pravnog poretka. Primjeri dobre prakse koji su bili ponuđeni na studijskom putovanju svakako mogu poslužiti kao polazna točka, osobito za Hrvatsku, no važni su i za Europsku uniju kojoj i samoj često prigovaraju zbog manjka demokracije te prevelike i neučinkovite birokracije. Korisna rješenja koje je, primjerice, pronašla Estonija gdje se od 1992. intenzivno razvija e-uprava, mogu nam poslužiti kao osnova temeljem koje bi se postigla uistinu transparentna javna uprava, što bi zatim nužno doprinijelo i stvaranju mnogo demokratskijeg ozračja i u našim krajevima. Što bi uistinu trebala biti e-uprava, odnosno e-vlada/nje, pitanje je na koje se, doduše, čak i u demokratski naprednim zemljama poput Estonije ili Islanda tek treba odgovoriti. No, unatoč tome, već i posljednja inicijativa estonskog predsjednika, Toomasa Hendrika Ilvesa - koja je kao odgovor na političku krizu ponudila formiranje Građanskog parlamenta (Citizens' Parliament), odnosno mogućnost izravnog utjecanja estonskih građana na zakonodavstvo – definitivno ukazuje na dobru pro-demokratski orijentiranu praksu, kao i na smjer u kojem bi i Hrvatska, ukoliko ona želi biti suvremena i konkurentna, što prije trebala krenuti. Program održanog studijskog putovanja nalazi se u prilogu.