Grad Pula je Akcijskim planom energetski održivog razvoja grada predvidio smanjivanje emisija CO2 za 20% do 2020. godine. Kao kompenzacijsku mjeru za sječu više stotina zdravih stabala u samo godinu dana u Puli i provođenja nužnih mjera za reduciranje emisija ugljičnog dioksida uzrokovanih cestovnim prometom, unutar kružnog toka u Šijani predlažemo sadnju stabala i to barem u mjeri u kojoj je izvršena sječa postojećih na toj lokaciji – a to je 328 stabala. Naš prijedlog zadovoljava kriterij «dojmljivosti s naglaskom na zaštitu i unapređenje ekološke i vizualne kvalitete prostora». Radi se o vrlo skromnoj investiciji s kojom će se doprinijeti ostavljanju (barem) dojma uprave koja se konačno okrenula održivim urbanim rješenjima. U razgovoru s direktorom Hrvatskih cesta Edom Kosom, tijekom 2013. dobili smo potvrdu da sadnja stabala na toj lokaciji ne bi dovela do smanjenja sigurnosti u prometu na kružnom toku. U 365 dana građani Pule ostali bez 383 stabla U samo godinu dana zbog tri gradska projekta - Kružni tok u Šijani (328 stabala, za sada), projekt uređenja Rive (50 stabala) i Jadranski projekt (5 stabala) - u Puli su posječena 383 zdrava, najčešće mnogo desetljeća stara stabla. Dakle, u prosjeku su gradske motorne pile rušile više od jednog stabla na dan. To, naravno, nisu i sva stabla koja su srušena u Puli, prava brojka daleko je veća. Porast količine ugljičnog dioksida u atmosferi rezultat je dobrim dijelom čovjekovih aktivnosti – korištenje fosilnih goriva ili deforestacije. Implikacije tog fenomena su brojne i zabrinjavajuće – jedna od najuočljivijih su upravo klimatske promjene. Stoga su potrebne politike i mjere kako bi se klimatske promjene reducirale. Nitko nije lišen obaveze doprinosa smanjenju klimatskih priomjena. Jedan od načina da se smanje emisije stakleničkih plinova je pošumljavanje. Šume su ekostustavi koji su u stanju fiksirati velike količine ugljika. Stoga dobro upravljanje šumama i plansko pošumljavanje mogu doprinijeti smanjivanju efekta staklenika. I Kyoto protokol u strategiji ograničavanja klimatskih promjena navodi kao važan doprinos šuma u izmjeni bilance emisija i apsorpcije CO2 (države potpisnice obvezale su se da će provoditi mjere za kontrolu i redukciju emisija stakleničkih plinova koje će pratiti i druge mjere, posebno u šumarstvu i poljoprivredi koje bi doprinosile ostvarenu ciljeva Kyoto protokola). Efekt apsorpcije i fiksiranja amtosferskog CO2, dakle, može biti povećan povećanjem površine pod trajnim šumama. Cestovni promet u Hrvatskoj značajni izvor emisija CO2 u Hrvatskoj Prema podacima Energetskog instituta Hrvoje Požar, emisije CO2 u ukupnom domaćem sektoru prometu iznose oko 5,6 milijuna tona, od toga na cestovni promet otpada gotovo 3 milijuna tona, što se ocjenjuje zabrinjavajućim. Brojke pokazuju da Hrvatskoj prijeti opasnost plaćanja kazne za neispunjavanje kvota Kyoto protokola, od kojeg velik dio otpada na cestovni promet. Porezne obveznike bi moglo koštati preko 50 milijuna eura kazne. Šume su drugi po važnosti proizvođač kisika na Zemlji Preuzeto sa: http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/cehulic/zelenilo.htm Poznato je da su šume drugi po važnosti proizvođač kisika na našoj Zemlji, odmah iza fitoplanktona iz mora i oceana. Gotovo 12 sati na dan listovi iz atmosfere vežu ugljik-dioksid potreban za proces fotosinteze. U tome se procesu oslobađaju i velike količine kisika. Tijekom jednog dana, jedan hektar šume veže čak oko 900 kg ugljik-dioksida, a u isto vrijeme oslobađa oko 600 kg kisika. Na taj način zelenilo smanjuje koncentraciju otrovnog ugljik-dioksida u zraku i povećava koncentraciju kisika, životno važnog plina za gotovo sve žive organizme na Zemlji, pa šume opravdano nazivamo plućima našeg planeta. Zbog toga krčenje šuma i njihovo uništavanje radi dobivanja novih obradivih površina ili radi širenja naselja, veoma je štetno i trebalo bi ga smanjiti na najmanju moguću mjeru. Zelenilo može znatno pročistiti atmosferu i smanjiti koncentraciju štetnih plinova u zraku. Osim što upija vrlo velike količine ugljik-dioksida, o čemu je već bilo riječi, listovi upijaju i druge štetne plinove iz atmosfere. Mjerenjima je ustanovljeno, da je u parkovima koncentracija sumpor-dioksida (SO2) manja čak za 50 posto nego u gradskim ulicama, manja je također i koncentracija plina ugljik-monoksida (CO). Osim što upija štetne plinove, list apsorbira na svojoj površini i prašinu, dim i čađu. Te se čestice lijepe na površinu lista, radi toga ih više apsorbiraju one biljne vrste, koje imaju hrapavu ili ljepljivu lisnu površinu. Radi toga se industrijske zone u gradovima od stambenih naselja i drugih područja, odvajaju širokim nasadima zelenila, koje nazivamo tampon-zonama zelenila. Mjerenja su pokazala, da je jedna takva tampon-zona smanjila koncentraciju ugljik monoksida na 44 posto njegove veličine i to na 22 metra udaljenosti od ceste. Koncentracija CO je mjerena iza postavljene tampon-zone zelenila koja je posađena uz cestu. Također je dokazano, da šuma upija i do 70% prašine iz zraka i do 50% SO2 ispuštenog iz tvornica. Ispitivanja pokazuju bjelogorične vrste drveća i grmlja upijaju znatno više štetnih tvari od crnogoričnih. To je stoga što im je lisna površina veća. Što je lisna površina hrapavija, bolje i više upija štetne tvari. Tako je u tampon-zone najbolje saditi bukvu, grab, platane, brijest, gorski javor, hudiku i druge. Zimi, kada listopadna bjelogorica izgubi svoje listove, upijanje potpuno preuzimaju zimzelene bjelogorične vrste i crnogorica. Spomenuta hudika je zimzeleni grm krupnih, hrapavih listova, vrlo otporna na onečišćenje zraka. Radi toga se često sadi uz ceste kao zaštitno zelenilo. Način izračunavanja mjera kompenzacije za emisije CO2 Na temelju istraživanja provedenog u Regiji Emilia Romagna u Italiji i financiranog javnim novcem, dobiven je rezultat odnosno uspjela se kvantificirati orijentativna količina CO2 koju mogu fiksirati stablašice. Došli su do zaključka da na srednje plodnom tlu, nasad oraha godišnje fiksira 4,21 tone CO2 po hektaru. Budući da je vijek njihovog trajanja prosječno 30 godina, količina fiksiranog CO2 u tom periodu po hektaru je 126,4 tone (uzet je prosjek od 278 stabala po 1 hektaru). Naravno, za svaki se pojedini konkretni slučaj izračuni moraju raditi na temelju kvalitete tla na lokaciji i lokalne vegetacije. Dakle, radi se o pristupu koji bi se trebao koristiti prilikom računanja mjera kompenzacije za emsije CO2, a ne o stvarnim brojkama upotrebljivim u svakom slučaju. Premda je nerealno očekivati da bi se nova sadnja mogla dogoditi u opsegu u kojem bi se u potpunosti kompenzirale štetne emisije prometa, ovu kompenzacijsku mjeru trebalo bi koristiti uvijek barem u nekom simboličnom opsegu. Grad Pula obavezao se smanjiti emisije C02 za 20% do 2020. , ali među mjerama nema ozelenjavanja grada Grad Pula pristupio je Sporazumu gradonačelnika dana 26. travnja 2011. godine te se obvezao izraditi Akcijski plan energetski održivog razvoja grada Pule i smanjiti emisiju CO2 za 20% do 2020. godine. U Akcijskom planu je 2010. godina uzeta kao bazna inventarna godina emisije CO2, a u njemu su opisane moguće mjere kako bi se postigao cilj smanjenja CO2. Nažalost, među ovim mjerama nije predviđena i sadnja stabala. Doprinos pulske gradske uprave klimatskim promjenama Prema podacima iz Akcijskog plana, u baznoj 2010. godini emisija CO2 iz sektora prometa na području Pule iznosila je 109.637 tona. Kako bi Grad Pula ispunio svoju obvezu, morao bi do 2020. smanjiti CO2 u sektoru prometa za 21.927,40 tonu. Primjenom gore navedenih mjera kompenzacije za emisije CO2 moglo bi se doći do količine stabala koje je potrebno posaditi da bi se anulirao negativni utjecaj prometa i unaprijedila kvaliteta zraka odnosno života u gradu. Budući da i put od 1.000 kilometara započinje prvim korakom, obveze koje je Grad Pula preuzeo Sporazumom gradonačelnika mogu se početi izvršavati već sadnjom novih stabala na rotoru u Šijani. S obzirom na to da na svakog stanovnika Pule, prema podacima iz 2011., otpada u prosjeku 1,68 vozila te da se broj vozila i gustoća prometa znatno uvećava tijekom turističke sezone, izuzetno je važno na području rotora zasaditi stabla barem u mjeri u kojoj je izvršena sječa postojećih te na području čitave Pule zasaditi i veći broj stabala. Ovakav zaključak nadovezuje se i na Plan zaštite zraka, ozonskog sloja i ublažavanja klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2013. do 2017. godine, kojim se predviđa jačanje intenziteta prometa u urbanim sredinama u budućem srednjoročnom razdoblju, zbog čega pitanje rješavanja pritisaka na okoliš iz ovoga sektora postaje prioritet, posebice sa stajališta onečišćenja zraka prizemnim ozonom i lebdećim česticama. Novoposađena stabla sposobna su, ukoliko ih se ispravno održava, znatno doprinijeti smanjenju ovog okolišnog problema, apsorpcijom CO2 i ostalih štetnih plinova te čestica iz zraka.