Zelena akcija, Pravo na grad, Zelena Istra, Heinrich Boell Stiftung, Art radionica Lazareti i Multimedijalni institut su u suradnji s Fakultetom političkih znanosti u okviru projekta "Korupcijski SONAR" proveli istraživanje o upravljanju vodnim uslugama u Republici Hrvatskoj. Rezultat istraživanja je publikacija "Naša voda - Analiza upravljanja vodnim uslugama u Hrvatskoj" koju možete preuzeti na http://prostornapravda.org/nasa-voda-kako-poboljsati-upravljanje-vodoopskrbom-odvodnjom. Istraživanje je pokazalo da se vodnim uslugama u Hrvatskoj upravlja autoritativno i hijerarhijski, a pružaju ih isključivo javna poduzeća kao javnu uslugu. Hrvatske vode su najmoćniji akter u sustavu te zajedno s resornim Ministarstvom poljoprivrede donose sve važne odluke, bez kvalitetnog savjetovanja s provoditeljima politike i drugim ključnim dionicima: vodno-komunalnim poduzećima, jedinicama lokalne samouprave, građanima i udrugama građana. U Hrvatskoj tako dominira model birokratskog upravljanja, ali uz elemente novog javnog menadžmenta, poput koncesioniranja usluga pročišćavanja otpadnih voda i sve većeg oslanjanja na financiranje prodajom vodnih usluga potrošačima, a ne iz proračuna. Elementi participativnog upravljanja nisu prisutni. Reforma, pokrenuta radi usklađenja sa standardima EU-a, dovela je do specijalizacije poduzeća za vodoopskrbu i odvodnju te slijedi njihovo okrupnjavanje. Iako ovaj pristup može doprinijeti rješavanju problema neefikasnosti, naročito problema velikih gubitaka vode u mreži koji prosječno iznose čak 40 %, iskustva drugih zemalja upućuju na oprez jer time usluge vodoopskrbe i odvodnje postaju pogodnije za privatizaciju. No, i održavanje statusa quo, odnosno postojećeg neučinkovitog, klijentelističkog i ponekad koruptivnog upravljanja vodnim uslugama može dugoročno pridonijeti privatizaciji vodnih usluga i vodne infrastrukture da bi se vratili dugovi komunalnih poduzeća nastali neracionalnim trošenjem javnog novca. Uz sredstva EU fondova smatramo da bi se dio velikih preuzetih financijskih obveza za ulaganja u vodnu infrastrukturu trebao pokriti iz državnog proračuna, a ne iz znatnog povećanja cijena vodnih usluga ili privatizacije vodnih usluga. S obzirom da je kriza vode u svijetu prepoznata kao kriza upravljanja uslijed tretmana vode kao robe, Hrvatska treba inzistirati na vodi kao javnom i zajedničkom dobru te tako njime i upravljati. Umjesto na centraliziranom i/ili tržišnom pristupu, reforma bi se više trebala temeljiti na mrežnom pristupu participativnog upravljanja, prema praksama europskih gradova koji su rekomunalizirali i demokratizirali vodne usluge uslijed lošeg upravljanja od strane privatnih, ali i javnih poduzeća. Samo uključivanjem neovisnih stručnjaka, radnika, udruga i građana kao korisnika u upravljanje vodnim uslugama moguće je smanjenje korupcije i neefikasnosti te povećanje kvalitete usluge, uz osiguranje održivosti vodne infrastrukture i resursa. Ovo priopćenje nastalo je u okviru projekta “Korupcijski SONAR – Glasom javnosti protiv korupcije u upravljanju prostorom i prirodnim resursima”, koji financira Europska unija, u sklopu I komponente programa IPA 2010 – pomoć u tranziciji i jačanje institucija, a sufinancira Ured Vlade Republike Hrvatske za udruge. Za sadržaj priopćenja odgovara isključivo Zelena akcija i isti se ne mogu smatrati stavom Europske unije niti Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge.