Vlada je donijela odluku o pokretanju postupka za realizaciju “razvojnog projekta Muzil”. Budući da je, osim države, i Grad Pula vlasnik dijela zemljišnih čestica, za raspisivanje javnog poziva nužna je i suglasnost Grada Pule. Stoga je na dnevni red sjednice Gradskog vijeća 30. srpnja stavljen i prijedlog Javnog poziva za iskazivanjem interesa za realizaciju projekta Muzil. Usred ljeta, naravno, kada je i pažnja javnosti manja. Šturi javni poziv nudi osnivanje prava građenja na 99 godina i to ne samo na česticama na kojima je važećim prostornim planom predviđena gradnja već i na onima na kojima nije, te koncesija na pomorsko dobro na 99 godina. Planirana je izgradnja turističkg smještaja – 2270 postelja, golf igrališta s 18 rupa, marine s 500 vezova, javne garaže, kongresnog centra, te, kako stoji u pozivu, “ostalih sadržaja”, uključujući i mogućnost stanovanja (čitaj apartmanizacija). To je sve što je javnosti ponuđeno kao informacija. O odabiru investitora odlučivat će povjerenstvo u sastavu Darko Lorencin, Daglas Koraca, Lorencinov zamjenik, Mladen Pejnović, ravnatelj DUUDI-ja i njegov zamjenik Alen Čičak te Boris Miletić. Osim što postoji velika mogućnost da i ovaj poziv investitorima bude veliki fijasko poput onog koji je doživio prethodni poziv za lokacije Pineta. Hidrobaza i Sv. Katarina-Monumenti, kada se na poziv za investiranje u 3 lokacije javio samo 1 investitor, i to Danko Končar, odluka da se u projekt upusti uz veliko protivljenje lokalne javnosti lišena je svake mudrosti, političke odgovornosti i demokratskog opravdanja - premda nije i neočekivana. Iz iskustva je poznato da se najbolje realiziraju upravo oni projekti koji imaju podršku javnosti. U suprotnom, kao u slučaju Muzila, javnost će učiniti sve da se onemogući projekt, što može dovesti do skupih odgoda, a vrlo često i do odustajanja od projekata. Dobar primjer su i zbivanja oko golfa na Srđu. Takvo nedemokratsko planiranje razvoja grada za posljedicu ima propadanje objekata i cijelog područja, skuplju obnovu, loš image, te onemogućavanje razvoja lokalne zajednice. Umjesto da nakon snažnog višegodišnjeg prosvjeda protiv nametnih planova za Muzil, naročito golfa, vlast shvati kako je nužna fundamentalna promjena paradigme “odluči-nametni” zbog problema u realizaciji takvih projekata ali i suvremenih trendova u participativnom planiranju i odlučivanju, Država i Grad i dalje u potpunosti isključuju potrebe i interese građani koji zapravo čine život grada. Muzil je mogao biti prototip planiranja u kojem su građani uključeni, u kojem jedan prostor konflikta postaje prostor suradnje između građana i njihovih političkih predstavnika, kao i primjene pravednijih kriterija u prostornom planiranju. Ali nije. Kad nema uvažavanja i dijaloga, preostaje samo otpor samovolji stranačkih moćnika koji olako rasprodaju našu zemlju i budućnost ovoga grada.