Puli 18.10.2016. Zelena Istra prijavila je Inspekciji zaštite okoliša Grad Vodnjan koji je bez zakonom predviđenog postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš zatrpao oko 2 km prirodne obale tucanikom iz kamenoloma i time nepovratno uništio veliki dio svoje obale od Turističkog naselja Pineta do uvale Portić u Peroju. Nekad lijepa prirodna obala pretvorena je u makadamsku cestu, čime je izazvana nesaglediva i nepopravljiva šteta na morskoj obali. Inspekcija zaštite okoliša izdala je zbog toga prekršajni nalog na temelju čl. 265 st. 1 Zakona o zaštiti okoliša koji predviđa kaznu od 100.000 do 800.000 kn za pravnu osobu te od 3.000 -15.000 kn kazne za odgovornu osobu u pravnoj osobi. Barbarskim činom nasipavanja prirodne kamenite obale tucanikom iz kamenoloma Grad Vodnjan svrstao se u red s neslavnim rekorderom Virom, kad je divlja gradnja u pitanju, gdje je 2014. Inspekcija zaštite okoliša također utvrdila nelegalno nasipavanje obale s izgovorom «dohrane plaže». Grad Vodnjan poziva se mišljenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode u kojem stoji da ukoliko radovi obuhvaćaju dohranu postojećih plaža novim plažnim materijalom u postojećim gabaritima nije potrebno provesti postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, obzirom da se radi o radovima tehničkog održavanja plaže. No, situacija na terenu jasno pokazuje da se ne radi ni o kakvoj «dohrani» plažnim materijalom te da se zatrpavanje prirodne kamenite obale u duljini od gotovo 2 km tucanikom iz kamenoloma ne može zvati tehničkim održavanjem (iz fotografija u prilogu vidljiva je vrsta materijala i razmjer uništavanja). Zbog toga je Ministarstvo i izdalo prekršajni nalog. Cjelovito obrazloženje MZOIP – Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i industrijsko onečišćenje sadrži i sljedeći opis pojma dohrana : «...dohrana plaže radi se u sklopu tehničkog održavanja postojećih nasutih plaža. Naime, za te potrebe u prvom redu se vadi iz mora materija koji je tamo odnešen s postojeće plaže zbog djelovanja mora i vjetra, a tek nakon toga se plaža još eventualno dohranjuje plažnim materijalom koji se dobavlja iz drugih izvora.» Osim toga, Zelena Istra je naknadno Grad Vodnjan prijavila i Inspekciji zaštite prirode, budući da taj dio akvatorija zapadne Istre spada u Nacionalnu ekološku mrežu pa je za sve planirane zahvate potrebno provesti i postupke predviđene Zakonom o zaštiti prirode (ocjena o prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu). Rješenje Inspekcije očekuje se uskoro. Do devedesetih godina prošlog stoljeća kopneni dio Fažanskog kanala bio je očuvan, Intervencije na obalnom pojasu bile su minimalne. Izgradnjom kampa u Fažani počinje i devastacija priobalja zbog «uređenja plaža». Metodom nasipavanja prirodne morske obale koristila se i Općina Fažana u nasipavanju ostalih fažanskih plaža. S godinama je tako veći dio morske obale Fažanskog kanala zatrpan. Iz satelitskog snimka u prilogu vidljivo je da je oko 60% Fažanskog kanala, dijelova koji pripadaju Općini Fažana i Gradu Vodnjanu, nasuto materijalom koji nije morskog porijekla. Posljednje nasipavanje koje je 2016. naložio Grad Vodnjan najdrastičniji je poduhvat do sada. U potpunosti je u duljini od oko 2 km uništeno područje supralitorala (pojas vlažen samo prskanjem valova), područje odnosno biocenoza mediolitorala (pojas plime i oseke) te biocenoiza infralitorala. U publikaciji «Morska staništa – inventarizacija i praćenje stanje» Državnog zavoda za zaštitu prirode, glavni uzrok ugroženosti biocenoze mediolitorala su ljudske aktivnosti, a «naročito ih ugrožava gradnja u obalnom pojasu i niveliranje neravne stjenovite obale da bi se dobile površine pogodne za kupače, nanoseći trajne štete». Među mjerama zaštite navedeno je i «zabraniti betoniranje i gradnju neposredno uz obalu te nasipanje mora na mjestima gdje ta staništa još nisu degradirana». S izlikom dohranjivanja plaže izvedeni radovi koji su doveli do potpunog uništavanja života na obuhvaćenom dijelu morske obale. Na nasutom dijelu prirodne morske obale nema više priljepaka, raznih vrsta puževa, račića niti riblja mlađ može sklonište više nalaziti u priobalnim škrapama. Tim je radovima nanesena i nepropravljiva estetska šteta. U ovom slučaju postoje dvije razine osude: 1) zbog protuzakonitog ponašanja – jedinice lokalne uprave trebale bi biti prve u poštivanju zakona i pridržavanju jednom od temeljnih načela zaštite prirode i okoliša – a to je predostrožnost, a ne u traženju izgovora za nepridržavanje propisima; 2) zbog zaostalosti i primitivnosti rješenja uređenja priobalnog pojasa i plaža, između ostalog jednog od temeljnih prirodnih resursa u turističkoj ponudi. U petak, 14. listopada u Peroju je održana konferencija na kojoj su predstavnici Grada Vodnjana željeli predstaviti svoj «dobar primjer uređenja plaža». No, predstavnica Zelene Istre i i predstavnik mještana upozorili su ih na prekršajni nalog te na katastrofalne posljedice takvog pristupa. Nažalost, Grad Vodnjan i dalje drži da je potpuno uništavanje prirodne konfiguracije terena i života na obali dobro rješenje, pa su najavili nastavak radova nasipavanja tucanikom na dodatnih 1.000 metara priobalja u svojoj nadležnosti. Najavili su da će od ukupno 9 kilometara obale «urediti» odnosno u potpunosti uništiti preko 4 kilometra prirodne obale, premda su na navedenoj konferenciji dana rješenja koja omogućavaju i očuvanje prirodne obale i njeno iskorištavanja u obliku koncesijskih odobrenja za gospodarske djelatnosti (platforme i smještanje objekata na « sekundarnim plažama» - zemljištu u neposrednom kontaktu s kamenitom obalom). Ne samo da ne žele čuti o rješenjima koja omogućavaju održivi razvoj - gospodarske djelatnosti uz očuvanje okoliša, već su, prema najavama gradonačelnika, odlučili prijaviti inspektoricu zaštite okoliša zbog povrede dužnosti. U slučaju nezakonitog nasipavanja obale u Vodnjanu sankcije za odgovorne su minimalne budući da će teret novčane kazne za prekršaj pravne osobe – Grada Vodnjana ići na teret poreznih obveznika. Stoga smo Ministarstvu zaštite okoliša uputili i dodatni upit, za koji čekamo odgovor: - hoće li Gradu Vodnjanu biti naloženo da provede zakonom predviđeni postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš; što u slučaju da se pokaže da je taj postupak bilo potrebno provesti – a radovi i šteta u okolišu već su učinjeni; tko će odgovarati za štetu i hoće li biti naloženo da se 2 km obale vrate u prvobitno stanje; zbog čega se temeljem čl. 258 Zakona o zaštiti okoliša koji glasi : «ako se inspekcijskim nadzorom utvrdi da je povrijeđen ovaj Zakon i/ili propis donesen na temelju ovoga Zakona, Ministarstvo će: podnijeti optužni prijedlog prema Prekršajnom zakonu ili podnijeti kaznenu prijavu nadležnom tijelu zbog kaznenog djela”, ne podnese i kazenena prijava odgovornima za nepovratno uništavanje obalnog pojasa?