I dok u Hrvatskoj sve više jača otpor ugljenu i neisplativim projektima poput uskrsnuća "starog fosila" TE Plomin 1, nije samo hrvatska vlada ta koja bi trebala odustati od ugljena. Odlučan zaokret energetske politike prema obnovljivim izvorima energije više je nego potreban i u Mongoliji. Više saznajte iz foto-priče mreže udruga CEE Bankwatch Network koju smo preveli samo za vas! Foto-priča nastala je kao rezultat terenskog istraživanja organizacija civilnog društva Mongoliji 2016. u organizaciji Bankwatcha, u kojem je sudjelovala i Zelena Istra. Mongolija je svoj intenzivan gospodarski razvoj 2010.-2012. temeljila, prije svega, na eksploataciji ruda poput ugljena, zlata ili bakra. Rudarski projekti napajaju se ponajviše električnom energijom proizvedenom u zastarjelim termoelektranama na ugljen, kojeg Mongolija ima u izobilju. Zbog izrazito oštrih zima, osim industrije, električna i toplinska energija važne su i za mnoge građane Mongolije. Tako je 2015. godine visokih 79% električne energije bilo proizvedeno iz ugljena. No, mongolska ovisnost o ugljenu i rudarstvu, glavni grad Mongolije čini jednim od najzagađenijih glavnih gradova na svijetu, a stanovnici Ulan Batora svakako nisu jedini koji nose teret. U pustinji Gobi, rad rudnika izmijenio je krajolik gradića Khangbogd, a zbog nedostatka vode i iscrpljivanja vodnih rezervi već godinama tinja sukob između rudnika i lokalnih stanovnika. Istodobno, prema riječima mongolskih stručnjaka, potencijal Mongolije za proizvodnju energije iz vjetra je golem, dok Mongolija, zbog nedostatka odgovarajućih strategija vlade i međunarodnih financijskih investicija, proizvodi jedva 3% energije iz obnovljivih izvora, dok je udio vanjskog duga u BDP-u zapanjujući. Foto priču pronađite ovdje: http://stories.bankwatch.org/vjetrovi-promjena Osim foto-priče, za sve one doista željne znanja, tu je i detaljan izvještaj o energetskom sektoru Mongolije: https://goo.gl/5FTG5T