Sustav odvojenog prikupljanja i pravilnog zbrinjavanja otpada košta više negoli necivilizirano i po okoliš i zdravlje štetno gomilanje smeća na odabranim lokacijama, kako smo to desetljećima bezbrižno radili na Kaštijunu i drugim odlagalištima, zagađujući si vodu, zrak i tlo i odbacujući neodgovorno mnoge korisne sirovine koje su se iz tog smeća mogle izdvojiti. Ljudi se danas bune zbog viših cijena pravilnog zbrinjavanja otpada (pravilnog u nastajanju), no sasvim je jasno da su troškovi odgovornog postupanja i zbrinjavanja otpada nužno viši. Da bismo znali jesu li troškovi opravdano viši, ima li mjesta za sumnju u razbacivanje i neodgovornost, trebali bismo imati uvid u prihode i rashode komunalnih poduzeća te druge informacije koje čine sustav gospodarenja otpadom. Nažalost, većina komunalnih poduzeća u Istri krši Zakon o pravu na pristup informacijama (ZPPI) i Zakon o održivom gospodarenju otpadom (ZOOGO) odnosno pripadajuće Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom, koji nalažu objavljivanje mnoštva informacija na njihovim internetskim stranicama i to "na lako pretraživ i strojno čitljiv način". Stoga smo pretražili internetske stranice svih komunalnih poduzeća u Istarskoj županiji, tražeći neke od informacija koje su obavezni objavljivati temeljem dva prije navedena zakona. Od mnogih informacija koje su komunalna poduzeća dužna objavljivati, pretraživali smo samo sljedeće: - troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada (obaveza prema ZOOGO-u); - troškove prijevoza otpada (ZOOGO); - troškove obrade otpada (ZOOGO); - troškove nastale radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u kućanstvu na području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno reciklažno dvorište (Uredba); - troškove prijevoza i obrade glomaznog otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge (Uredba); - vođenja propisanih evidencija i izvješćivanje u vezi s javnom uslugom (Uredba); - godišnje financijske planove (ZPPI); - godišnje financijske izvještaje (ZPPI); - informacije o postupcima javne nabave (ZPPI); - informacije o izvršavanju ugovora sklopljenih nakon provedenog postupka nabave (ZPPI). Situacija koju smo utvrdili je vrlo loša jer većina komunalnih poduzeća ne objavljuje informacije koje su nam nužne da bismo shvatili koje sve troškove poslovanja imaju i prihode od prikupljanje otpada, posluju li racionalno i jesu li cijene usluge prikupljanja otpada realne. Labinsko komunalno poduzeće "1. maj" ističe se po broju i kvaliteti objavljenih informacija. Stoga dajemo poveznicu na njihov Plan poslovanja za 2019. te Izvještaj o poslovanju za 2018., koji vidno odskaču ažurnošću objave i kvalitetom od ostalih objavljenih dokumenata komunalnih poduzeća: http://prvimaj.hr/wp-content/uploads/2018/12/PLAN-POSLOVANJA-ZA-2019..pdf http://prvimaj.hr/wp-content/uploads/2019/05/Izvje%C5%A1%C4%87e-o-poslovanju-za-2018.-godinu.pdf Osim toga, njihovi su podaci objavljeni na lako pretraživ i dijelom strojno čitljiv način. Prema definiciji strojno čitljivog načina objavljivanja informacija, radi se o "oblicima datoteka koji moraju biti strukturirani tako da ga programska aplikacija može lako identificirati, prepoznati i iz njega izdvojiti određene podatke, uključujući pojedinačne podatke i njihovu unutarnju strukturu". Podaci moraju biti objavljeni i na način da budu jednostavni za korištenje, što najčešće nije slučaj. Zatim, podaci koji i jesu objavljeni na stranicama komunalaca najčešće nisu potpuni niti "usustavljeni". Trebali bi biti objavljeni i npr. podaci o savjetnicima, tko su i na kojim poslovima zaposleni djelatnici, na koji se način zapošljavaju, okolišni podaci o količini odvojeno prikupljenog otpada i kako se taj otpad zbrinuo (je li plasiran na tržište ili je nakon odvajanja završio na Kaštijunu kao i miješani otpad) te mnogi drugi podaci, koji bi poslužili stvaranju povjerenja kod građana. Nužno je da se i mediji uključe u zahtijevanje objavljivanja svih informacija o poslovanju kako bismo prepoznali utemeljenost povećanja cijena i imali mogućnost nadzora nad trošenjem javnog novca. Do kada sve potrebne informacije ne budu dostupne na internetu, ne preostaje nam nego da postavljamo pitanja na koja nema dostupnih odgovora, naprimjer o javnoj nabavi Pula Herculanee objavljenoj 17. lipnja 2019. s ciljem sklapanja ugovora o javnoj nabavi usluge zbrinjavanja biološkog otpada - zelenom otpadu iz parkova. Radi se o ukupnom volumenu deponiranog biootpada od 5631 m3, od čega je 1310,5 m3 usitnjenog biootpada. Bez dodatnih informacija i obrazloženja, u npr. Planu poslovanja za tekuću godinu, ne možemo znati zašto je manji dio usitnjen, a veći ne, pa usitnjavanje treba platiti? Nije jasno u kojem se vremenu sakupila ta količina biootpada, koliko često ćemo morati izdvajati taj novac za tu uslugu u budućnosti i zar ne bi bilo racionalnije kupiti scjekalicu nego plaćati tu uslugu? Ne znamo ni na koji će se način taj otpad zbrinuti (dio izrezanog zelenila - sječku će građani moći preuzeti na reciklažnom dvorištu, a preostali dio?). Procijenjena vrijednost usluge s PDV-om je 750.000 kn. U svibnju je dovršen postupak nabave za odvajanje i drobljenje glomaznog otpada po cijeni od 883 kn po toni odnosno ukupno oko 1.5 milijuna kuna za 1700 tona. Kako se zbrinjava tako odvojeni i zdrobljeni otpad trebala bi biti okolišna informacija na raspolaganju javnosti. Svi ti podaci trebali bi biti u javno dostupim planovima poslovanja za tekuću godinu i izvještajima o poslovanju za prethodnu i na taj način bi se pokazivala odgovornost prema onima koji tu uslugu plaćaju. Usporedne tablice olakšavale bi praćenje informacija. Izvještaji o poslovanju trebali bi ukazati na kritične točke i način njihova rješavanja u sljedećem razdoblju. One građane koji misle da je njihov problem riješen kada u šumu odbace građevinski otpad ili uz kontejner odbace stari namještaj, treba educirati ne samo o pravilnom načinu postupanja s otpadom, već im prije svega treba jasno pokazati da svako nesavjesno ponašanje ima svoje, osim okolišnih, i financijske posljedice - jer čišćenje ilegalnih deponija ili česti odvoz glomaznog otpada porazbacanog po cestama oko kontejnera proizvodi veće troškove koji im se onda vraćaju putem računa za prikupljanje smeća ili izdvajanjem tog novca za čišćenje iz gradskog proračuna. Istina je, nije lako biti savjestan u situaciji u kojoj sustav loše funkcionira i opterećen je korupcijom te se javni novac troši na netransparentan i često razuzdan način. Dakle, potrebna je prije svega kontrola nad trošenjem javnog novca. Ali, kad je otpad u pitanju, nema alternative promjeni ponašanja, a ona podrazumijeva promjenu obrazaca kupovanja (manje ambalaže, jednokratnih i nepotrebnih proizvoda koji odmah postaju smeće), ponovnu upotrebu starih stvari, pravilno odvajanje i zbrinjavanje otpada te korištenje reciklažnih dvorišta.