Posljednjih dana putem Zelenog telefona intenzivno komuniciramo s našim članovima i građanima o sječi stabala na Giardinima. Zelena Istra zalaže se za očuvanje svakog zdravog stabla na Giardinima. Loše stanje stabala posljedica je nebrige, neadekvatnog održavanja i orezivanja stabala, na što smo upozoravali godinama - bez rezultata. Takva neprimjerena briga o stablima nastavit će se i dalje ako se u Herculanei konačno ne zaposli barem jedan urbani šumar te ako se iz korijena ne promijeni odnos prema urbanom zelenilu.

Problemi koje godinama gledamo su olako izdavanje dozvola za sječu bez zahtjeva za integriranja vrijednih stabala u pojekte izgradnje (posljednji projekt - sječa 74 monumentalnih stabala kod OŠ Stoja), olako davanje dozvola za sječu i nepostojanje gradske strategije očuvanja i razvoja zelene infrastrukture. Ubuduće će se događati iste stvari ako se najprije ne riješe navedeni problemi.

Iz svih tih loših prethodnih iskustva koja su dovela do sakaćenja zelenog gradskog bogatstva razumljivo je da su građani izgubili povjerenje u Upravni odjel za prostorno planiranje i zaštitu okoliša i Herculaneu. Upravo zato je jako važno da u izradu idejnog rješenja i glavni projekt uređenja Giardina bude uključen što veći broj građana putem zborova građana, tribina, radionica, anketa i sl. (dakle, obavezno događaji i uživo i putem online alata), ali da se većinsko mišljenje građana zaista uključi u inpute za konačno rješenje. U drugoj fazi bi trebalo oformiti radnu skupinu svih relevantnih dionika - kako bi se sagledali problemi i potrebe svih onih kojih se projekt tiče. Giardini su simbol našeg grada te je za odlučivanje o njihovoj sudbini potrebno ne samo informirati građane, nego ih i uključiti u donošenje odluka. U slučajevima kada javni sektor traži samo pokriće za svoje odluke, koje do sada nisu pokazale istinsku brigu o očuvanju gradskog zelenila, a ne uzima u obzir mišljenje građana, dolazi do pada povjerenja javnosti. Građani žele biti dio procesa odlučivanja o svom gradu pa i kad su odluke teške.

Postoje prijedlozi da bi sva stabla na Giardinima trebalo posjeći jer bi samo tako rekonstrukcija bila učinkovita. Suprotstavljamo se takvoj ideji jer smatramo da postojeća zdrava stabla treba integrirati u novi projekt te treba razmotriti postupnu obnovu Giardina, ukoliko je to potrebno kako bi se stabla očuvala.

Velikim propustom držimo da se u izradu dokumentacije obnove ide tek sljedeće godine (u prijedlogu proračuna za 2023. godinu predviđeno je dovršenje izrade Idejnog projekta te izrada Glavnog i Izvedbenog projekta za Giardine), ona će trajati mjesecima, a za to će vrijeme krezubi Giardini izazivati ljutnju i tugu Puležana. Idejno rješenje  je trebalo biti ponuđeno prije rezanja s obzirom da je prvi elaborat o kontroli stabala  rađen još 2018. godine.

Fran Poštenjak, mag.urbanog šumarstva u „Specijalističkom elaboratu o kontroli stabala koprivića” koji je izradio za Grad Pulu navodi da su čak 24 stabla na Giardinima bolesna i opasna te da ih je potrebno hitno posjeći. No, dio stabala može, uz ispravno održavanje, živjeti i narednih 30 godina i duže. O elaboratu smo zatražili i drugo mišljenje našeg člana i volontera Jurice Tadića, magistra inženjera urbanog šumarstva. Njegovo mišljenje, kojim je potvrdio nalaze iz elaborata, prenosimo u cijelosti.

„Mislim da su činjenice u elaboratu ispravne i da je istraživanje provedeno na adekvatan način, a takvi su rezultati bili za očekivati. Ladonja se orezivala prekasno tj. kada su grane bile predebele, a takve rane teško zaraštaju i ostaju otvorene. Zatim se tamo skuplja vlaga, vlaga privlači gljive truležnice i insekte te cijelo zdravlje stabla opada. Takva oslabljena stabla dodatno su izložena klimatskim promjenama tj. sve većim periodima bez kiše i naglim olujama prilikom čega dolazi do lomova grana ili vjetroizvala cijelih stabala što onda može imati pogubne posljedice na imovinu i ljude. Mislim da je Poštenjak dobro diagnosticirao kritična stabla i sada bi trebalo reagirati. Dodatno, ladonja ima prilično jak korijenom sustav gdje korijen izlazi plitko po površini, a ako je oko njega beton dolazi do podizanja betona i pucanja te je i sama površina za rast stabala na Giardinima dosta ograničena. Ovo je sada moje mišljenje ali mislim da se slažemo - da bi se napravio odgovarajući posao na Giardinima će biti potrebno uložiti više novaca od ostalih parkova jer je ipak ovo područje od velikog značaja za stanovnike Pule. Budući da su sva stabla posađena u slično vrijeme za očekivati je slične probleme te mislim da bi trebalo sanirati kritična stabla, a ostaviti ona dobrog zdravstvenog stanja. Na mjestima saniranih stabala potrebno je zasaditi nove sadnice ali te bi sadnice trebale biti debljeg prsnog promjera i trebale bi biti više. One će i koštati više, ali smatram da je tako nešto potrebno na Giardinima kako bi se nove sadnice što prije uklopile u postojeće i kako bi što prije pružile opće korisne funkcije kao i kod odraslih stabala (odrasla stabla pružaju daleko veće opće korisne funkcije od mlađih stabla u obliku estetike, zasjene, vezivanja vode, proizvodnje kisika, vezivanje ugljikovog dioksida...). Za sam odabir vrste nisam baš siguran što bi bilo najbolje jer s jedne strane ladonja je kod nas dobro prilagođena, dobro podnosi gradsko zagađenje i klimatske promjene te na kraju krajeva ipak je to povijesni nasad ladonje. Ali opet kod monokultura postoji opasnost da ako dođe do napada nekog patogena (najčešće gljive) ili kukca, može doći do odumiranja cijelog nasada (primjer je napad potkornjaka na alepski bor na Marjanu, napad palmine pipe i palminog drvotoča na palme diljem Jadrana ili šimširovog moljca na šimšir diljem Europe). Zato je potrebno poticati bioraznolikost prilikom sadnje u gradovima. Iako su autohtone vrste manje atraktivne od alohtonih mislim da bi bilo pametnije odabrati nešto autohtono jer će se bolje ponašati, pogotovo sada kada se klima drastično mijenja iz godine u godinu. Također mislim da je potrebno napraviti novo popločenje na cijelim Giardinima baš zbog korijena te preporučam napraviti neku vrstu popločenja (manji blokovi, tlakovac i slično) jer se tako lakše saniraju oštećenja (puno bolje od betona). Postoje i različite barijere za korijenje kojima se minimaliziraju štete koje uzrokuje korijen prilikom rasta u ograničenom prostoru, a kada se već sve to radi može se napraviti i navodnjavanje pomoću kišnice (tzv. zelena infrastruktura - npr. kao i kod drvoreda na rivi ) jer idemo prema sve manjoj količni oborina. Prilikom ovoga svega potrebno je staviti i novi kvalitetan supstrat jer ipak zemlja ovdje nije obnovljena već skoro 100 godina, a sigurno je i zbijena i bogata polutantima. Definitivno je prilikom ovoga potreban i stručan nadzor kako se prilikom svih ovih radova ne bi zanemarilo zdravlje stabala i kako ne bi došlo do dodatnih oštećenja. Sigurno će ovo sve koštati i definitivno kada je kriza, ovakve stvari završe na kraju popisa, ali svake godine će broj stabala biti sve manji, a preostala će stabla postati sve opasnija za imovinu i ljude.”