Seminar "Kako koristiti Aarhušku konvenciju za zaštitu prostora i prirode" (Pula, 2. i 3. lipnja 2016.)
Samo javni nadzor nad radom tijela javne uprave može osigurati dobro javno upravljanje i transparentno odlučivanje. Dobro je poznat koruptivan način kojim se upravlja prostorom, poznato je i kako se upravlja morem ili vodnim resursima i kakve to pogubne posljedice ima ne samo za okoliš nego za društvo u cjelini. Zato se nekoliko udruga iz Hrvatske odlučilo na provedbu projekta pod nazivom "Povećanje transparentnosti u upravljanju prostornim i vodnim resursima", za što su sredstva dobile od Europske unije. Seminar "Kako koristiti Aarhušku konvenciju za zaštitu prostora i prirode", koji se održao u Puli 2. i 3. lipnja 2016. jedna je od projektnih aktivnosti a niže dajemo kratki pregled seminara i zaključaka.
Konvencija o pravu na pristup inormacijama, pravu na sudjelovanje i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša – Aarhuška konvencija međunarodni je sporazum kojim su definirani minimalni standardi tih prava. Konvencija je kreirana da bi građanima i organizacijama civilnog društva dala snagu na utječu na postupak donošenja odluka na području zaštite okoliša i to je najvažniji alat u njihovim rukama kad je zaštita okoliša i prirode u pitanju. Iako je u Hrvatskoj na snazi od 2007. godine, primjena njenih principa još uvijek je više stvar očekivanja nego prakse jer Konvencija daje prava, koja su u praksi teško ostvariva jer ih tijela javne uprave nevoljko primjenjuju. Istra je vrlo dobar primjer za to: samo u nekoliko posljednjih mjeseci dogodio se niz slučajeva kršenja prava javnosti na informiranje i sudjelovanje koja proizlaze iz te međunarodne konvencije. Nije čudno što je do informacija teko doći kad službenici za informiranje koje imenuju općine, gradovi i županija ne samo što ne poznaju obaveze koje proizlaze iz, primjerice, Zakona o pravu na pristup informacijama nego ne žele ni učiti. Tako se niti jedan službenik za informiranje niti službenik tijela javne uprave u čijoj je nadležnosti zaštita prostora i prirode na području Istre nije odazvao pozivu na seminar. Seminaru su se odazvale predstavnice Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Ureda Povjerenika za informiranje, Pravnih fakulteta itd. i s predstavnicima organizacija civilnog društa komentirali situaciju i moguće pravce rješavanja problema.
Prof. dr. sc. Lana Ofak je na seminaru ukazala kako se na svom razinama učestalo krši zakon kada su zahtjevi građana u pitanju: na svakih 10 zakonitih rješenja dolazi 17,2 nezakonita. Premda je savjetovanje s javnošću prilikom donošenja propisa obavezno, stopa provedbe savjetovanja kada su uredbe u pitanju je samo 20%, dok je kod ostalih akata ona još manja – 13%. Neznaje lokalnih i državnih službenika veliko je i kad je primjena prava Europske unije u pitanju – oni uglavnom ne znaju da su sva državna tijela, županije, gradovi i općine dužni poštovati pravnu stečevinu EU te da je Ustavom definirano da su međunarodni ugovori, poput Aarhuške konvencije, po pravnoj snazi iznad domaćih zakona.
Pokazalo se da je pravosuđe katalizator za rješavanje problema odbijanja tijela javne uprave da u praksi primjenjuju deklarativno prihvaćene demokratske standarde pri informiranju i uključivanju javnosti u odlučivanje. Ako su nam prava uskraćena, moramo se znati žaliti na sudovima. Sporovi dobiveni na sudu osnažuju pregovaračku moć pripadnika javnosti. O uspješnim primjerima zaštite prava na sudovima kada su zaštita vodnih i prostornih resursa u pitanju na seminaru su govorile pravnice zaposlene u udrgama za zatitu okoliša Ivana Guubišić Krstulović i Željka Leljak Gracin. . Okolišne udruge u Hrvatskoj u nekoliko su posljednjih godina na sudovima dobile više sporova kojima su, između ostalog, dokazale da se:
1) u studijama utjecaj na okoliš moraju koristi najnoviji i vejrodostojni podaci, a ne zastarjeli i paušalni, što je vrlo često slučaj, te je sud u konkretnom slučaju zaustavio izgradnju zahvata za koji se radila procjena utjecaj na okoliš;
2) da pisano mišljenje nekog ministarstva nije neoboriv dokaz i da se može osporavati na sudu, što je jedna udruga uspješno učinila;
3) da je Zakon o zaštiti okoliša u članku 168. protivan Aarhuškoj konvenciji i da ga treba mijenjati jer pripadnici zainteresirane javnosti mogu na sudovima osporavati odluke i ako nisu sudjelovali u postupku donošenja tih odluka odonosno sudjelovanje u postupku donošenja neke odluke nije preduvjet za priznavanje prava zainteresirane javnosti na sudjelovanje u preispitivanju te odluke na sudu.
4) da je nedostatak opisa varijatnih rješenja nekog zahvata u studijama utjecaja na okoliš nezakonit. U gotovo svim studijama na okoliš koje se rade u Hrvatskoj izostanak opisa varijantnih rješenja ključni je nedostatak, no ni nadležno ministarstvo ni članovi povjerenstava za ocjenu studija utjecaja na okoliš nikada ne osporavaju tu nezakonitost.
Dakle, Aarhuška konvencija daje nam prava, ali ako ne postoje djelotvorni mehanizmi koji će garantirati poštivanje tih prava – prava ostaju samo na papiru. Primjera papirnatih prava u našoj zemlji ima napretek, ali i primjera nedjelotvornog pravosuđa kada zaštitu želite potražiti na sudu. Sudovi su spori, presude znaju biti nedjelotvorne a suci needucirani po pitanju Aarhuške konvencije. Tako, primjerice, Zakon o zaštiti okoliša u članku 172. propisuje da su sudski postupci po svakoj tužbi iz područja zaštite okoliša hitni, a to se u praksi ne provodi. Najkraća parnica Zelene Istre trajala je 2 godine. No, istog dana na istom sudu Zelena Istra je pokrenula još jednu tužbu protiv istog tuženika. Dok je prvi spor okončan pobjedom Zelene Istre nakon više ročišta u roku od dvije godine, drugi nije još ni započeo. Prvo ročište u tom drugom postupku zakazano je 23. lipnja 2016. - 3 i pol godine nakoj pokretanje tužbe. U međuvremenu je investitor mogao početi s izgradnjom zahvata jer tužba ne odgađa izvršenje rješenja koje je predmet sudske tužbe. Premda naši zakoni omogućavaju izricanje mjere odgode izvršenja upravnog akta do konačnog sudskog rješenja kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta. Ali se ta mogućnost gotovo uopće ne koristi. O neučinkovitosti sudova po tom pitanju govori statistika Upravnog suda u Rijeci: u razdoblju od 1. 1. 2013. do 30. 6. 2014. zaprimljen je samo 51 zahtjev za odgodnim učinkom tužbi (na primljenih preko 3500 tužbi) i 13 zahtjeva za izdavanje privremenih mjera, koji su svi odbijeni. Slična je situacija i na drugim Upravnim sudovima u Hrvatskoj.
Kada tijela uprave tvrdoglavo odbijaju svoje djelovanje uskladiti za zakonom, postoje međunarodni mehanizmi koji ih na to mogu natjerati. Jedan od takvih je i Odbor za praćenje provedbe Aarhuške konvencije. Dr. Jerzy Jednroška, bivši Tajnik Aarhuške konnvencije a današnji član spomenutog Odora, na seminaru je objasnio na koji način se podnose tužbe Odboru. U drugom dijelu svog predavanja predstavio je preporuke za uključivanje javnosti u odlučivanje u okolišnim pitanjima, koje su objavljene 2014. godine a izrađene temeljem zahtjeva država članica Aarhuške konvencije.
Dr. Csaba Kiss, okolišni odvjetnik iz organizacije Environmental Management and Law Asociation govorio je o primjerima korištenja pravosuđa na EU razini kada su zaštita voida i prostora u pitanju.
Sudionici seminara složili su se sa zaključkom da tijela nadležna za provedbu vrlo često krše prava koja prozlaze iz Aarhuške konvencije te da se promjena može dogoditi jedino ako se protiv takvih slučajeva pokreću sudske tužbe. Tako će tijela javne uprave početi ozbiljno uzimati obzir prijetnje tužbama i praksa će se polako mijenjati.
Ove se godine priprema Nacionalni izvještaj o provedbi Aarhuške konvencije. Sve države potpisnice dužne su svake tri godine Tajništvo konvencije obavijestiti o napretku ili poteškoćama u njenoj provedbi. Kako bi dali pravu sliku prepreka u ostvarivanju prava koja proizlaze iz Aarhuške konvencije u Hrvatskoj, uključit ćemo se u komentiranje i pripremiti svoj paralaleni izvještaj i sve informacije i materijale s održanog seminara iskoristiti za dokumentiranje primjedbi.
Materijali sa seminara:
Radionica o javnoj nabavi i koncesijama (Pula, 10. i 11. studenog 2014.)
Radionicu o javnoj nabavi i koncesijama organizirala je Zelena Istra 10. i 11. studenog 2014. godine u Dnevnom boravku Društvenog centra Rojc u Puli. Predavanja su držali mr. sc. Vuk Vuković iz Zagrebačke škole ekonomije i managementa, politologinja mr. sc. Ivona Mendeš, ekonomist dr. sc. Vladimir Cvijanović i Dunja Mickov iz Zelene Istre. Na radionici je sudjelovalo 20-ak predstavnika organizacija civilnog društva.
Cilj radionice bio je osposobiti sudionike za praćenje postupaka dodjele koncesija i javne nabave, odnosno upoznati sudionike s osnovnim sastavnicama i mehanizmima sustava javne nabave i koncesija. Očekivani rezultati radionice su udruge osnažene za korištenje institucionalnih mehanizama za nadzor javne nabave i koncesija te bolje razumijevanje, kao i veća transparentnost, odnosno manji koruptivni potencijal ovih sustava.
Vuk Vuković govorio je na radionici o povezanosti političke korupcije i javne nabave te je polaznicima radionice predstavio vlastito istraživanje o javnim nabavama u 300 gradova i općina u periodu od 2009. do 2011. godine. Vuković je ukazao i na korisne i praktične alate za istraživanje javne nabave poput Integrity Observers ili Vjetrenjača.
Ivona Mendeš prezentirala je institucionalni i pravni okvir sustava javne nabave i koncesija (Zakon o javnoj nabavi, Zakon o koncesijama i Zakon o javno-privatnom partnerstvu). Kroz radioničarski dio polaznici su naučili više o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave i Upravi za sustav javne nabave.
Vladimir Cvijanović govorio je o bitnom utjecaju javne nabave na održivost ekonomije te je naglasio važnost uvođenja kriterija zelene javne nabave koja doprinosi smanjenju emisija stakleničkih plinova, porasti demokratičnosti u odlučivanju, ekonomskom oživljavanju te većoj zaposlenosti.
Dunja Mickov je pokazala kako se alat Monitoring Assistant može koristiti u praksi. Ovaj alat razvio je Transparency International USA, a omogućava nam identificiranje nepravilnosti u postupcima javne nabave. Primjenu ovog alata predstavnica Zelene Istre testirala je na dva slučaja javne nabave – dodjelu autocesta u koncesiju i blagdansko ukrašavanje u gradu Puli. Radionicu je organizirala Zelena Istra u okviru projekta "Prema okviru za zaštitu javnih i zajedničkih dobara" kojeg financira Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva.
Mickov, Dunja - Monitoring Assitant u praksi
Trening "Pravne mogućnosti zaštite okoliša i kako se njima koristiti” (Zagreb, 2. - 4. prosinca 2013.)
Trodnevni trening "Pravne mogućnosti zaštite okoliša i kako se njima koristiti” (održan u Zagrebu od 2. do 4. prosinca 2013.) vodili su pravni stručnjaci iz Zelene akcije Željka Leljak Gracin i Enes Ćerimagić te prof. Lana Ofak sa zagrebačkog Pravnog fakulteta. Na treningu su sudjelovali predstavnici 20-ak udruga za zaštitu okoliša, ali i studenti upravnopravnog dijela Prava okoliša na pravnom studiju Pravnog fakulteta u Zagrebu. Cilj treninga bio je postizanje veće moći udruga u zahtijevanju poštivanja prava koja proizlaze iz Arhuške konvencije, a očekivani rezultati veće razumijevanje okolišnog prava i udruge osnažene za korištenje pravnih instrumenata. Od izuzetne je važnosti da okolišne udruge budu upoznate s pravima koja proizlaze iz nacionalnih propisa utemeljenih na Arhuškoj konvenciji. Praćenje provedbe prava koja proizle iz Arhuške konvencije uglavnom je svedeno na udruge i upravo one svojim djelovanjem na tom području brinu da se prava u praksi i poštuju. Međutim, sudska praksa na tom području još je slaba. Da bi se potaknulo korištenje pravnih instrumenata u zaštiti okoliša, udruge moraju biti upoznate s pravima na pristup informacijama i sudjelovanje u donošenju odluka na području zaštite okoliša, kao i o pravnim mogućnostima i kako se njima koristiti. Ponekad se pravo na informiranje i sudjelovanje ne mogu ostvariti bez pristupa pravosuđu. Posljednjeg dana treninga tim za provedbu projekta kojim se nastoji osnažiti provedba strateške procjene utjecaja na okoliš u Hrvatskoj predstavio je polaznicima treninga zakonske novosti, način procjene o potrebi izrade SPUO te kriterije za procjenu kvalitete strateških studija.
Program i materijali sa seminara:
Ciklus seminara "Informiranje i sudjelovanje javnosti: Jeste li spremni za promjenu?" (Pula, 24. rujna 2013.; Karlovac, 25. rujna 2013.; Zagreb, 26. rujna 2013.; Mursko Središće, 27. rujna 2013.)
Zelena Istra je u suradnji s partnerskim organizacijama - Zelenom akcijom, Panom i Nobilisom te Ministarstvom zaštite okoliša i prirode i Državnom školom za javnu upravu organizirala ciklus seminara pod nazivom «Informiranje i sudjelovanje javnosti: Jeste li spremni za promjenu? Alati za razumijevanje i primjenu transparentnog i inkluzivnog odlučivanja». Cilj seminara namijenjenih predstavnicima lokalne i regionalne uprave u Istarskoj, Karlovačkoj Zagrebačkoj i Međimurskoj županiji bi je upoznati sudionike s postojećim alatima za primjenu transparentnog i inkluzivnog odnosno participativnog odlučivanja.
Seminari su se održali u Puli 24. rujna, u Karlovcu 25. rujna, Zagrebu 26. rujna i Murskom Središću 27. rujna 2013. godine.
Cilj seminara bio je izobrazba zaposlenika tijela javne uprave o obavezama koje proizlaze iz Aarhuške konvencije - Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, ali i poticanje kulture dijaloga u procesima odlučivanja u pitanjima od javnog interesa. Općeprihvaćeno je stajalište da provedba Aarhuške konvencije u Hrvatskoj nailazi na niz prepreka. Mjere koje se poduzimaju kako bi se u praksi provodile odredbe i načela Aarhuške konvencije nisu dovoljne za postizanje zadovoljavajućih rezultata i moraju se poboljšati i to, prije svega, edukacijom javnih službenika o razlozima i načinima jačanja transparentnosti i neometanog pristupa informacijama i participacije građana u donošenju odluka. Načelo sudjelovanja javnosti u okolišnom odlučivanju, ugrađeno u propise, zasniva se na činjenici da okoliš nije vlasništvo javne uprave, pa tako ni ona sama ne može donositi odluke u ime javnosti. Izjašnjavanje građana manifestira se kroz zakonom propisane procedure koje zahtijevaju sudjelovanje građana u odlučivanju, kroz inicijative građana i referendume. Formalni pristup javnim raspravama i izbjegavanje referenduma dovodi do cinizma i nepovjerenja javnosti u javnu upravu.
Kad je o primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama (ZPPI) riječ, rezultati analize Gonga za 2012., potvrđuju njegovu manjkavu provedbu i potrebu za značajnijim poboljšanjima. Tijela javne vlasti još uvijek nisu sklona objavi detaljnijih informacija koje se odnose na financije, poput objava ugovora o javnim nabavama ili proračuna s kojim raspolažu i koliko ga odgovorno troše. Jedan od razloga je i izostanak sustavne i detaljne edukacije tijela javne vlasti. Do sličnih je zaključaka došla i Agencija za zaštitu osobnih podataka, nadležna za praćenje provedbe ZPPI-ja, u svom Godišnjem izvješću.
Ciklusom seminara u okviru projekta «Dijalogom s civilnim društvom do boljeg okoliša» željelo se doprinijeti edukaciji, upoznati predstavnike tijela javne vlasti s obavezama koje proizlaze iz Aarhuške konvencije i s razlozima koji su doveli do njenog usvajanja, s okolišnom i demokratskom dimenzijom i učincima participativnog odlučivanja.
Programom seminara obuhvaćene su obaveze i uloga tijela lokalne uprave u provedbi politika povezanih s implementacijom Aarhuške konvencije, novosti u pogledu odredbi novih zakona, najčešće prepreke u ostvarivanju prava na pristup informacijama, primjeri iz prakse, uloga i žalbeni postupci pred budući Povjerenikom za informiranje, upravni sporovi, prekršajna odgovornost i drugo. Sudionici su upoznati sa Smjernicama za informiranje i sudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti u postupcima procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene utjecaja plana i programa na okoliš odnosno primjerima i preporukama za primjenu viših standarda informiranja i sudjelovanja.
Primjeri dobre prakse sudjelovanja javnosti u Hrvatskoj su vrlo rijetki i nepoznati. Stoga smo na seminaru predstavili natječaj za izbor primjera najbolje prakse sudjelovanja javnosti koji ćemo tijekom 2014. organizirati u sklopu projekta.
Interaktivnim pristupom organizaciji seminara od sudionika – predstavnika tijela javne uprave dobii smo povratne informacije o stavovima i poteškoćama u provedbi odredbi Aarhuške konvencije te ćemo prikupljene podatke o problemima koji usporavaju njenu punu primjenu analizirati i predložiti mjere za unapređenje postojećeg stanja.
Predavači na seminarima bili su doc.dr.sc.Lana Ofak sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, dr.sc. Branka Pivčević Novak iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode zadužena za pripremu nacionalnog izvještaja o provedbi Aarhuške konvencije, Enes Ćerimagić, pravni stručnjak iz Zelene akcije te Vesna Montan iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode zadužena za postupke procjene utjecaja na okoliš.
Program i materijali sa seminara:
Trening o europskom pravu okoliša za pravnike zaposlene u udrugama za zaštitu okoliša (Bruxelles, 4. - 6. lipnja 2013.)
Kramer: Ako nemate učinkovito pravosuđe, nemate demokratsko društvo.
U sklopu projekta "Dijalogom s civilnom društvom do boljeg okoliša, od 4. do 6. lipnja 2013. godine organiziran je trening za pravnike zaposlene u udrugama za zaštitu okoliša u ClientEarth centru u Bruxellesu.
Aarhuška konvencija je utvrdila „kako svaka osoba ima pravo živjeti u okolišu pogodnom za njezino zdravlje i dobrobit“. Da bi mogli ostvariti to pravo "građani moraju imati pristup informacijama o okolišu, pravo sudjelovati u odlučivanju o okolišu i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša“. No, pravo javnosti na informaciju i sudjelovanje koje proizlazi iz Aarhuške konvencije u praksi se vrlo često ne poštuje, pa je upravo pravo na pristup pravosuđu presudno za njihovo ostvarivanje. Premda je Aarhuška konvencija na snazi u Hrvatskoj od 2007. godine, građani još uvijek slabo poznaju svoja prava. Stoga je upravo na okolišnim udrugama da nadziru njenu provedbu u praksi, da informiraju građane te da zastupaju slučajeve kršenja odredbi pred tijelima vlasti i sudovima. Osnaživanje "pravnog mišića" okolišnih udruga presudno je da bi se mogla ispuniti ta uloga. Hrvatske udruge već duže vrijeme koriste sudove u zaštiti okoliša, a testni će slučajevi, poput tužbe protiv Ministarstva zaštite okoliša i prirode u slučaju Plomina C, pokazati stručnost pravnika iz udruga, ali i upoznatost sudaca s pravima koja proizlaze iz Aarhuške konvencije i spremnost da njene odredbe primjenjuju u praksi. Naime, tumačenje prava koja proizlaze iz Arhuške konvencije kao striktno proceduralnih je preusko. Ona ne štiti samo postupovna prava već, prije svega, pravo na zdrav okoliš.
Ulaskom u Europsku uniju otvaraju se nove mogućnosti u primjeni prava okoliša. Razmjena informacija s iskusnijim europskim kolegama i usklađivanje djelovanja može pomoći udrugama u Hrvatskoj. Iz tog je razloga organziran trening u ClientEarth centru u kojem je zaposleno preko 50 odvjetnika koji se bave pravom okoliša u Europskoj uniji. Dio tima sudjeluje u izradi novih propisa ili izmjeni postojećih. Da bi neki propis bio učinkovit, potrebno je nadzirati njegovu primjenu u praksi i upozoravati na propuste i kršenje zakona, što je posao koji odrađuje drugi dio tima. Jedan dio zaposlenih bavi se povećanjem rizika biznisu - radi se o tužbama protiv kompanija ili institucija koje krše zakon ili svojom politikom štete prirodi i okolišu, ali i o aktivnostima kojima se zagovara odustajanje od potpora EU takvim kompanijama ili inicijativama. Primjer za ovu vrstu aktivnosti su tužbe protiv termoelektrana na ugljen u Poljskoj od kojih su, zahvaljujući ClientEarthu, 4 projekta obustavljena, a 14 ih je odgođeno.
Trodnevni trening za pravnike držali su osnivač Centra James Thornton, direktor Aarhus centra Ludwig Kramer i Anais Berthier stručnjakinja za europsko okolišno pravo – među najboljim pravnim stručnjacima u Europi. Jamesa Thorntona je časopis "New Statesman" proglasio jednim od 10 ljudi koji mogu promijeniti svijet, a "The Lawyer" jednim od 100 najboljih odvjetnika u Ujedninjenom kraljevstvu. Veliki uspjeh postigao je u SAD-u gdje je dobio 80 tužbi protiv korporacija koje su kršile Zakon o zaštiti voda. Ludwig Kramer se smatra jednim od vodećih stručnjaka za okolišno pravo u Europi. Njegov životopis sadrži 30-godišnju karijeru suca u Njemačkoj, 20 izdanih knjiga o europskom okolišnom pravu i rad na preko 50 univerziteta u Europi i SAD-u. Anais Berthier također je zaposlena u ClienEarth Aarhus Centru gdje se specijalizirala za europsko okolišno pravo s fokusom na pravo na pristup nevladinih organizacija europskim sudovima, te na povećanje transparentnosti rada europskih institucija. Pravnici ClienEartha su prenijeli informacije i iskustva hrvatskim kolegama te ponudili suradnju u slučajevima koji će se voditi u Hrvatskoj.
Posjet uredu Europskog ombudsmana
Polaznici su boravak u Bruxellesu iskoristili za posjet uredu Europskog ombdusmana (institucija pučkog pravobranitelja u svijetu je poznata kao ombudsman), koji se bavi isključivo žalbama na rad Europskih institucija odnosno poziva europsku administraciju na odgovornost zbog, primjrice, nepravednosti, diskriminacije, zloupotrebe ovlasti, ukraćivanja informacija itd. . Omdusmana imenuje Parlament. Žalbu na rad bilo kojeg tijela EU, osim sudova, može podnijeti svaki državljanin ili poslovni subjekt u EU. Odluke Premda odluke ombdusmana nisu obvezujuće već se radi o preporukama, ipak je 83% njegovih odluka prihvaćeno. Ombdusman ima mogućnost ukazivati javno na propuste tijela EU. U zemljama kao što je Hrvatska, koja nema dugu tradiciju omdusmana poput Švedske u kojoj omdusman postoji bvišemod 200 godina, toj je instituciji potrebna veća zastupljenost i prepoznatljivost u javnosti. U Hrvatskoj je Pučki pravobranitelj opunomoćenik Sabora koji štiti ustavna i zakonska prava građana u postupcima državne uprave.
